ChWilla je napisao/la: ↑

čet sep 06, 2018 11:05 am

možda ste postavili dovoljno pitanja.

SirAlexFerguson je napisao/la: ↑

sri sep 05, 2018 6:42 pm

Kad se namjesta ne namjesta se 0-3!!!

Minjore je napisao/la: ↑

sri sep 05, 2018 6:25 pm

Kad bilo ko pobjedi sirokog u sirokom, pred punim tribinama sa tri razlike pa makar i namjesteno ja cu mu kapu skinuti

storm_raider je napisao/la: ↑

čet sep 06, 2018 8:59 am

Trenira ponekad.

Fanzi je napisao/la: ↑

čet sep 06, 2018 11:21 am

Ja bih da Željino vrijeme stane u čast Aketa, ako je ikako moguće.
Jer od kako sam se rodio čekam stvaranje Željine igračke legende. Igrača o kojem će svijet pričati. Ne samo radi fudbalskog, nego i onog dijela što igrača čini čovjekom van terena.
Edin Džeko je jedini takav primjer.

Puno je više navijačkih primjera.
Navijača koji su karakterom, dignitetom, učinili da osjetimo ovu bol i prazninu zbog njihovog odlaska. Ljudi koji su sve dali za Želju, otporni na nevjeru javnosti ili bahatost fudbalera koji igraju za novac. Dali svoj novac, vrijeme, emocije, žrtvovali se...

Odlomilo je nešto na Grbavici juče. U ratu su širom zemlje brisani spomenici od stijena. Sinoć je ljudi, pala stijena od čovjeka...
Ake je bio jedan od predvodnika u našoj masi.
Navijač čiji bi gubitak, da je navijao za Real Madrid, bio stanovnik Madrida, podigao na noge Santiago Bernabeu u prvoj narednoj utakmici i rastužio glavni grad Španije. Navijač kakvog i mnogo veći klubovi od našeg nemaju u velikim brojkama.

Za mene je Adnan bio luka optimizma. Bio je pouzdaniji optimista u Željinim kiksevima nego što su neki sretni u njegovim pobjedama. Bio je da, kad sam se možda skoro predao u vjeri za Želju, on te podigne.
Možda ćete imati simpatije i nevjericu za ovu ili onu osobu povezanu sa Željom. Za Aketa niko ne može dodati/oduzeti. Brat svima nama...
Proveo je više minuta uz Želju nego pojedini njegovi zaposlenici, legende, igrači i treneri. Bio je bliži Želji, premda oduvijek nenametljiv. Željo bi trebao cijeniti ovaj gubitak.
U znak sjećanja za naše pale, nemamo zvijezde kao Amerikanci. Niti dijelimo spomenice, ni ljiljane. Ako bi se ikad dijelili neki kotači lokomotive, ovaj čovjek bi je morao zadužiti.
Ako se ikad bude ponovo pisala monografija o Želji, o fudbalerima i radu Kluba, on tamo mora biti.

Ako bi osvojili trofej ove godine, simbolično bi ga trebalo odnijeti na istočnu tribinu, tih par redova i jedna stolica gdje je jedan, zlatan insan, skupa sa svojim ahbabima bodrio plave u dobru i zlu.

Rahmet mu duši. Porodici sabur.
Arise, bio si privilegovan imati ovakvog prijatelja.
Ostaje mi žal što nismo više minuta posvetili jedan drugom u iskrenom druženju. Privilegija koju cijeniš kad je izgubiš.

Fanzi je napisao/la: ↑

čet sep 06, 2018 11:21 am

Ja bih da Željino vrijeme stane u čast Aketa, ako je ikako moguće.
Jer od kako sam se rodio čekam stvaranje Željine igračke legende. Igrača o kojem će svijet pričati. Ne samo radi fudbalskog, nego i onog dijela što igrača čini čovjekom van terena.
Edin Džeko je jedini takav primjer.

Puno je više navijačkih primjera.
Navijača koji su karakterom, dignitetom, učinili da osjetimo ovu bol i prazninu zbog njihovog odlaska. Ljudi koji su sve dali za Želju, otporni na nevjeru javnosti ili bahatost fudbalera koji igraju za novac. Dali svoj novac, vrijeme, emocije, žrtvovali se...

Odlomilo je nešto na Grbavici juče. U ratu su širom zemlje brisani spomenici od stijena. Sinoć je ljudi, pala stijena od čovjeka...
Ake je bio jedan od predvodnika u našoj masi.
Navijač čiji bi gubitak, da je navijao za Real Madrid, bio stanovnik Madrida, podigao na noge Santiago Bernabeu u prvoj narednoj utakmici i rastužio glavni grad Španije. Navijač kakvog i mnogo veći klubovi od našeg nemaju u velikim brojkama.

Za mene je Adnan bio luka optimizma. Bio je pouzdaniji optimista u Željinim kiksevima nego što su neki sretni u njegovim pobjedama. Bio je da, kad sam se možda skoro predao u vjeri za Želju, on te podigne.
Možda ćete imati simpatije i nevjericu za ovu ili onu osobu povezanu sa Željom. Za Aketa niko ne može dodati/oduzeti. Brat svima nama...
Proveo je više minuta uz Želju nego pojedini njegovi zaposlenici, legende, igrači i treneri. Bio je bliži Želji, premda oduvijek nenametljiv. Željo bi trebao cijeniti ovaj gubitak.
U znak sjećanja za naše pale, nemamo zvijezde kao Amerikanci. Niti dijelimo spomenice, ni ljiljane. Ako bi se ikad dijelili neki kotači lokomotive, ovaj čovjek bi je morao zadužiti.
Ako se ikad bude ponovo pisala monografija o Želji, o fudbalerima i radu Kluba, on tamo mora biti.

Ako bi osvojili trofej ove godine, simbolično bi ga trebalo odnijeti na istočnu tribinu, tih par redova i jedna stolica gdje je jedan, zlatan insan, skupa sa svojim ahbabima bodrio plave u dobru i zlu.

Rahmet mu duši. Porodici sabur.
Arise, bio si privilegovan imati ovakvog prijatelja.
Ostaje mi žal što nismo više minuta posvetili jedan drugom u iskrenom druženju. Privilegija koju cijeniš kad je izgubiš.

Plava Porodica je napisao/la: ↑

čet sep 06, 2018 12:04 pm

Vojo, za koje pare igraš? Mislim na one potpisane u ugovoru?

Minjore je napisao/la: ↑

čet sep 06, 2018 1:14 pm

Plava Porodica je napisao/la: ↑

čet sep 06, 2018 12:04 pm

Vojo, za koje pare igraš? Mislim na one potpisane u ugovoru?

Vidi brate jebe se njemu kao i svakom drugom za to. On ce gore uzeti 150k eura od kojih moze dva stana uzeti u Sarajevu ili Beogradu, izdavati i da mu se jebee za doprinose.

Plava Porodica je napisao/la: ↑

čet sep 06, 2018 1:27 pm

Minjore je napisao/la: ↑

čet sep 06, 2018 1:14 pm

Plava Porodica je napisao/la: ↑

čet sep 06, 2018 12:04 pm

Vojo, za koje pare igraš? Mislim na one potpisane u ugovoru?

Vidi brate jebe se njemu kao i svakom drugom za to. On ce gore uzeti 150k eura od kojih moze dva stana uzeti u Sarajevu ili Beogradu, izdavati i da mu se jebee za doprinose.

Ne krivim ja njega, krivim državu jer mi na svakog bukvalno duplu platu plaćamo dok drugi prolaze glatko.

Fanzi je napisao/la: ↑

čet sep 06, 2018 11:21 am

Ja bih da Željino vrijeme stane u čast Aketa, ako je ikako moguće.
Jer od kako sam se rodio čekam stvaranje Željine igračke legende. Igrača o kojem će svijet pričati. Ne samo radi fudbalskog, nego i onog dijela što igrača čini čovjekom van terena.
Edin Džeko je jedini takav primjer.

Puno je više navijačkih primjera.
Navijača koji su karakterom, dignitetom, učinili da osjetimo ovu bol i prazninu zbog njihovog odlaska. Ljudi koji su sve dali za Želju, otporni na nevjeru javnosti ili bahatost fudbalera koji igraju za novac. Dali svoj novac, vrijeme, emocije, žrtvovali se...

Odlomilo je nešto na Grbavici juče. U ratu su širom zemlje brisani spomenici od stijena. Sinoć je ljudi, pala stijena od čovjeka...
Ake je bio jedan od predvodnika u našoj masi.
Navijač čiji bi gubitak, da je navijao za Real Madrid, bio stanovnik Madrida, podigao na noge Santiago Bernabeu u prvoj narednoj utakmici i rastužio glavni grad Španije. Navijač kakvog i mnogo veći klubovi od našeg nemaju u velikim brojkama.

Za mene je Adnan bio luka optimizma. Bio je pouzdaniji optimista u Željinim kiksevima nego što su neki sretni u njegovim pobjedama. Bio je da, kad sam se možda skoro predao u vjeri za Želju, on te podigne.
Možda ćete imati simpatije i nevjericu za ovu ili onu osobu povezanu sa Željom. Za Aketa niko ne može dodati/oduzeti. Brat svima nama...
Proveo je više minuta uz Želju nego pojedini njegovi zaposlenici, legende, igrači i treneri. Bio je bliži Želji, premda oduvijek nenametljiv. Željo bi trebao cijeniti ovaj gubitak.
U znak sjećanja za naše pale, nemamo zvijezde kao Amerikanci. Niti dijelimo spomenice, ni ljiljane. Ako bi se ikad dijelili neki kotači lokomotive, ovaj čovjek bi je morao zadužiti.
Ako se ikad bude ponovo pisala monografija o Želji, o fudbalerima i radu Kluba, on tamo mora biti.

Ako bi osvojili trofej ove godine, simbolično bi ga trebalo odnijeti na istočnu tribinu, tih par redova i jedna stolica gdje je jedan, zlatan insan, skupa sa svojim ahbabima bodrio plave u dobru i zlu.

Rahmet mu duši. Porodici sabur.
Arise, bio si privilegovan imati ovakvog prijatelja.
Ostaje mi žal što nismo više minuta posvetili jedan drugom u iskrenom druženju. Privilegija koju cijeniš kad je izgubiš.

LeBlue je napisao/la: ↑

čet sep 06, 2018 2:42 pm

Situacija sa Vojom je bas ono sto sam ranije i pisao, da je razlika izmedju top timova u domacoj ligi, i ovih nizih dosta mala. I tu lezi glavni problem. Mali timovi rade dobro u svojim mogucnostima, rade kako znaju i sluze svim "trikovima". Zalosno je da glavni grad drzave nema prvaka godinama, u fudbalu, kosarci, rukometu. Slabo se ulaze i to je glavni problem. Klubu kao Zeljeznicar treba da bude cilj zadnje predkolo EL i taj Evropski iskorak. Nerealno je porediti sa Zvezdom, ali Osijek i Rijeka sigurno. Imaju se dvije opcije, ili postati privatni klub, ili privuci jake sponzore. U BiH se ovo zadnje ne moze, tako da vrsta privatizacije klub, da postane dionicko drustvo je neminovno.