Priroda nam uvijek daje. Dan i noć se smijenjuju, kao i godišnja doba. U životu imaš dane kada si gore i kada si dole, ali onaj naredni period, bio dobar ili loš, uvijek dolazi. Njutnu je jabuka morala pasti na glavu da bi došao do zaključka o gravitaciji. Van Gogh je tokom života prodao tek jednu sliku. Mozzart je s 5 bio genije, a otišao je s 35 sa ovog svijeta. Neki kažu siromašan. Teslu su pratili i dan i noć, te na kraju uzeli sve radove iz sobe za samo par sati. Mogao bih ih još nabrajati koliko ti duša hoće. Šta im je zajedničko? Jedna riječ. Genij. Neshvatljiv pojam shvatanja života i stvari van svakog okvira društva i okoline. Ono nešto. Mogu da vide unaprijed, da urade ono što niko nikad nije uradio, porede ih i povezuju sa vanzemaljskim faktorima. Mada, mnogi od njih za života nisu bili shvaćeni. Bili su boemi. Usamljeni. Siromašni. Često necijenjeni. Možda nekad i omraženi. Ali uvijek poštovani. A ima ih i u fudbalu, nogometu, najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu i još više od toga. Jedan se rodio tokom II svjetskog rata, od oca brava u željeznici, te majke domaćice i aktivistice u Crvenom Križu (za šta je dobila najprestižniju nagradu grada Sarajeva, onu šestoaprilsku). Radnička porodica reklo bi se. A on genije. I to za matematiku, haman da je do profesora dogurao. Vuklo ga kažu na drugu stranu, na onaj zeleni tepih. I baš na njemu zaradi nadimak po još jednom geniju - Štrausu. A znaš li zašto? Prije ti nije bilo ovih multiprenosa i instant rezultata, već radijski prenos pa sjedi zatvori oči i zamišljaj situacije koje se opisuju. A jednom ti komentator veli, “dok Strauss izgubi loptu, poslušajte muziku iz našeg studija”. I kud ćeš boljeg opisa, klasična muzika u glavi dok on ima loptu u nogama. A klasiku voli onaj ko razumije. I moglo bi se napisati bar nekoliko knjiga, snimiti film holivudske produkcije da što vjerodostojnije prikaže djelić svega iz takvog života. Kad Jugu odvede do četvrtfinala SP. Il’ da samo zamisliš petlju kad pred punim Beogradim ’92 godine napušta klupu Partizana. Il’ kad uvodi anonimni Sturm u respektabilno društvo klubova Lige prvaka. Il’ kad u Japanu izdaju knjigu sa njegovim citatima u višemilionskim tiražima. Il’ kad Želju odvede do polufinala Kupa UEFA i nesretnog Čuhajia. Neke stvari u životu ne možeš naučiti, moraš se sa njima rodit. Neke stvari novac ne može kupit, al’ to obično nisu stvari. Neke ljude ne možeš opisati, shvatiti ili razumjeti. To dođe vremenom, godinama, nekad i decenijama. Jer, Ivan Ivica Švabo Štrauss Osim.