Prvo mjesto, polufinale kupa u konkurenciji u kojoj smo glavni favoriti, juniori među 24 ekipe Evrope protiv Atletika iz Madrida... Ispade nevjerovatna jesen, mimo svih realnih očekivanja, a zaslužili smo sve itekako. Pritom, sve to nakon onako šokantne blamaže sa kraja prošle sezone, poslije gubitka titule koji je mogao dovesti mnogo toga u pitanje i baciti nas nekoliko koraka unazad. Definitivno smo se oporavili i idemo naprijed, tamo gdje smo stali, akobogda po trofej ove godine, a možda i oba. U kupu imamo haman pa zicer do trofeja, što ćemo, nadam se, znati iskoristiti. U prvenstvu ima da se igra još koliko hoćeš, ali ovaj kraj jeseni obećava. Mnogo će, naravno, ovisiti od prelaznog roka, kako ćemo se i mi, ali i rivali pojačavati. Adžem je definitivno uspio napraviti odličan temelj, a onda i više od toga, od one poražene i razbijene vojske uspio je na kraju jeseni dobiti tim, i to čak tim kakav odavno nismo imali. Vjerujem da za trofeje ne treba ništa pretjerano ovome dodavati, ali moramo razmišljati i koliko-toliko dugoročnije, ne samo na proljeće, nego i na Evropu akobogda i sljedeću sezonu. I mene baš zanima kakve poteze će povlačiti Adžem i Papac, vidjet ćemo uskoro.
Protiv Radnika je trebala biti ubjedljivo najlakša pobjeda u ovom sjajnom nizu, ali se ispostavilo da smo gledali još jednu nezaboravnu utakmicu, preokret koji se rijetko viđa, pogotovo na onakvom blatu i ledu. Ne mogu se sjetiti goreg terena na Grbavici. Ono protiv Belgije je k'o na Vembliju, šta se u međuvremenu desilo sa terenom, zaključno sa ovom posljednjom utakmicom. Vjerujem da će se uraditi sve što može da se teren koliko-toliko obnovi, pa da juniori igraju na Grbavici, pošto bi fakat bila ogromna šteta da se ta jedinstvena velika utakmica ne igra kod nas, da napunimo stadion i probamo proći Atletiko. Jebote, što dobro zvuči... Vidjet ćemo da li su preoptimistični oni koji su ovdje pisali da možda od sveg ovog blata bude i neke koristi, jer se odavno nije ovoliko govorilo o potrebi da se tereni unaprijede, možda se neki procesi i pokrenu. Nažalost, ovo ovako jeste naša realnost, uslovi ispod svakog nivoa, a u tom blatu sistemski sputan potencijal, pojedinci i manji kolektivi u nezdravoj sredini koji svojim radom zaslužuju više od ovog dna Evrope. Ipak, mi smo po ovim lošim terenima na kraju odigrali puno više dobrog fudbala nego u onim periodima kada su tereni ličili na nešto. Mi smo se čak i u ovoj utakmici sa Radnikom trudili da kroz igru dođemo do preokreta i uspjeli smo u tome. Ali to je tu već prelazilo granice klasičnog fudbala i ulazilo u logiku nekih drugih sportova. Ponekad je ličilo na ragbi, onda na nešto između hokeja i fudbala na onaj strani prema jugu, ili prema sjeveru na onaj fudbal u pijesku, na fudbal iz noćne more. Ali se onda u tom blatu desilo čudo...
Sad malo, vala, odmoriti. Pratiti malo Engleze, samo da brže prođe vrijeme do februara.