ned maj 07, 2017 2:56 pm
Ma nema tu price, ta se atmosfera osjetila do cijele nase srzi. Ta energija je kolala vazduhom po cijelom stadionu, Kao tornado. Plavi tornado. Topla emocija i uzavrela krv. Svi u jednom dahu, navijanje kao rijetko kada. Onaj osjecaj kada trnci prolaze kada samo pogledas oko sebe i vidis plavetnilo kako se siri, kako isijava iz svakog zeljinog navijaca.
Svi su prepoznali ovaj momenat. I tacno je. Za ovo se zivi. Zeljo je jos jednom pokazao svu ljepotu zajednistva, ljepotu sporta i ljepotu najvece moguce ljubavi. Izmedju nas.
Razlike tu nije bilo. Igraci su izasli sa istim nabojem, Iz njih je isto isijavalo. Plavo. I nema igraca koji to u svojim venama sinoc nije osjetio. Ako je ikada imao zelju da takvo nesto osjeti, sinoc se to desilo. Nema tu drugog izbora onda, do pobjede. Kolektiv je pobijedio. Tako je jednostavno sudjeno.
Zeljo je jedinstven. On ti da neponovljiv osjecaj. Jer kroz jednu utakmicu mi prodjemo citav jedan zivot emocija sa nasim Zeljom. Neobjasnjivo je to kada kroz poruke na mobitelu u istom trenutku dok se utakmica igra, dobijamo poruke iz Kanade, Amerike, Njemacke, Svedske. Prate svi zeljovci ovoga svijeta bez obzira na vremensku razliku. Poslije utakmice svi u tim dijelovima svijeta odose da proslave, bez obzira na dio dana. To je jedno opste ludilo. Neobjasnjivo, a zapravo vrlo jednostavno. Zeljo je odgojio svojim postojanjem .
Blizu smo, ali jos nije gotovo. Mada se sada pitamo za sve. Do nas je. Igra zivaca i matematickih brojeva je prevagnula za sada na nasu stranu. 270 minuta nas dijeli do velike proslave. To nije puno a cini se beskrajno daleko. Nestrpljivi smo. Zamisljam neku lijepu evropsku utakmicu na nasoj Grbavici, cinilo mi se da nikada necu docekati takvo nesto. A vidi nas covjece. Sve ostvarujemo u samo jednoj godini. Tako bar mislimo, jer ljudi u klubu, za sve ovo rade mnogo duze i rade naporno. Jako je bitno biti mudar u teskim trenucima i znati prepoznati, pa biti strpljiv i sacekati. Navijaci su to znali hvala Bogu prepoznati. Zato danas kada udjemo u stadion , sjednemo na tribinu i pogledamo okolo, vidimo , osjetimo kako nas preplavi plava emocija u talasima, izbije ti svaki argument negativnosti i povede te u jednu veliku pobjedu. Hvala vam ljudi na tom osjecaju. Svima. Od navijaca, do igraca, strucnog staba i svih onih ljudi koji 24 sata rade besplatno da bi mi ovo sve imali.
Ivica Osim...nasa draga Fata....Darko Markovic koji daje gol bas u toj 76. minuti....Zajko Zeba, Fata, Slavko...zajednistvo pred tribinom...proslava....radost....uhhhhhhhhh.
Nije ovo gotovo. Slijedi nam velika borba. Trebamo ostati na zemlji. Treba ovo osvojiti. Hvala Bogu pa smo se izvukli iz onog napornog rasporeda, pa se igraci imaju vremena i odmoriti i spremiti i skoncentrisati, jer sada su svi pogledi upereni u njih. Pritisak je to, no oni se nose s tim. Pokazali su nam.
VOLIM TE ŽELJO !