ned mar 19, 2017 2:52 pm
Kako god okrenuli, pogledali, sagledali, nas je Zeljo uradio velike stvari u zadnjem periodu prvenstva. Dobre pripreme su pokazale da spremna ekipa sa odredjenim kvalitetom na pozicijama moze u ovoj ligi da preokrene stvari u svoju korist za samo nekoliko meceva. Tu se zaista naglasava dobar rad struke i cijelog igrackog kadra. Nase bogatstvo je kada kvalitet izlazi iz sireg kadra i kada se ne sekiras sto zaigra neka rezerva ili kada ne zaigra na jednoj utakmici neki igrac ili nekoliko igraca koji su inace standardni. Pokazale su to ove utakmice.
Najbolja stvar u ovom kolu, sagledavajuci samo nas tim, je to sto smo ovom pobjedom uspjeli pobjeci cetvrtom mjestu cak 7 velikih bodova. Mozda je to vec garant za sigurnu evropu, a moguce je da trebamo jos da osiguramo tri boda vise i da smo potpuno sigurni u taj minimalni cilj koji nas ne moze vise promasiti i sa kojim nikako ne smijemo biti nezadovoljni. Takav stav u ostvarenju bar ovog minimalnog cilja, sa sportskog aspekta nam otvara druge, bolje mogucnosti , a posebno sa psiholoskog djelovanja, ekipi daje odredjeni mir i rasterecenost koju do sada nismo imali.
Cijelo prvenstvo se ganjamo pod velikim pritiskom, pocelo je lose i onda smo iz kola u kolo stizali sve to, pod velikim moranjem. A sada, dobijajuci tu sliku gotovo ostvarenog na kraju ovog dijela prvenstva , ide dojam da smo i spremna i kvalitetna ekipa, koja bi bez tog dijela pritiska, mogla davati jos mnogo vise u nastavku u odlucujucim utakmicama.
Kada pogledamo oko nas, jasno je da ovakav pritisak podnosi samo nasa ekipa trenutno. U Zrinjskom klima ocigledno nije dobra iz nekih razloga, i to je velika steta za njih u odnosu na nasu srecu, jer su oni zaista propustili veliku bodovnu prednost, bez obzira na kvalitet koji realno imaju, bas se vidi da ovaj period za njih postaje turbulentan, poslije kadrovskih promjena koje su bile nelogicne u tom trenutku, oni nisu uspjeli kroz pripreme i novi strucni stab da urade neko osvjezenje, nego su im stvari ocigledno presle u nesto sto je postalo turbulentno kod njih.
Sarajevo je imalo jedan dobar niz, uz dodatak da su imali i takav raspored , gdje su im dolazile ekipe koje nisu iz vrha naseg fudbala. Posebno je na te rezultate uticalo i to sto su uglavnom u zadnjih nekoliko utakmica bili domacini ili su samo promijenili opstinu u gradu. Njihov prvi izlazak iz grada je bio posebno gorak za njih. Bilo mi je interesantno to da propratim i da vidim kako ce oni djelovati u drugoj sredini i ruku na srce oni su to trebali pobijediti s obzirom da je Sloboda izasla sa nekim sastavom koji je realno u razini neke prosjecne ekipe i bez mnogo standardnih igraca.
A mi smo imali prilicno zeznut raspored i dva teska i daleka gostovanja, plus dvije teske utakmice u kupu. Dakle samo u odnosu na Sarajevo je to bilo nemjerljivo teze. Sarajevo je imalo priliku i da odmara neke igrace u kup utakmicama, nisu morali puno da putuju, i sve je ukazivalo na to da bi oni mogli da iskoriste ova cetiri kola na bolji nacin od svih ekipa.
Tako da moze da se kaze da smo mi u ova cetiri kola izasli kao najozbiljnija momcad od svih konkurenata i da smo sve prepreke uspjesno prosli kroz naporan raspored i zamorna putovanja.
Imamo i ubjedljivo najbolju atmosferu, te se sve ovo sada otvara u jednu finu mogucnost da se neke ambicije koje su na pocetku bile predaleko da bi se nesto ocekivalo, da se ostvare u buducim utakmicama. Sada vidim tu prednost u odnosu na konkurente i definitivno smo u situaciji da bez ikakvog pritiska kontrolisemo sami sebe i ucinimo da se stvori takav ambijent koji bi nas pretvorio u konacnog pobjednika.
Lijepo je vidjeti i osjetiti sve to, pa cak i dok traje utakmica, osjetiti u publici jednu sigurnost i dobru atmosferu u momentima kada se rezultat lomi. Raja postaju sigurna u nasu ekipu i nije bilo bojazni kao nekada da li cemo mi ovu utakmicu uspjesno privesti kraju. Od svih utakmica jedino je ona protiv Mladosti bila takva da su i igraci i struka zasluzili neke kritike bez obzira na pobjedu. Ali sve ostalo je odigrano sigurno i pod punom kontrolom naseg tima. To zasluzuje potpuni respekt i pohvale svakom igracu ponaosob i Slavku Petrovicu koji je to znao strucno da vodi i priprema.
Uspjeh ovog tima lezi u cinjenici kada vise nije problem hoce li utakmicu igrati Blagojevic ili Radinovic, Stojanovic ili Stanic, Zakaric ili Musa, i tako redom. Pojavio se koncentrisani kvalitet igraca na pozicijama na kojima su igraci spremni da odgovore i ritmu igre, i pritisku i taktici i krajnjem cilju koji se zove pobjeda.
Najvise me raduje upravo cinjenica da igraci koji su na pocetku bili potcjenjivani zbog broja godina, misleci pri tome na nedostatak motiva prije svega, pa onda i potrebnih fizickih mogucnosti, jer s brojem godina i kroz karijeru kada se nadjes opet u ovoj ligi ili si tu dosao da zavrsis svoj igracki status, obicno se desi i nije se jednom desilo da takav igrac podbaci ili ostane nemotivisan. Ovde se nasla jedna grupa igraca koja ima te godine i zbog kojih je postojala bojazan da ce na neki nacin biti poremecen potrebni napredak ovog tima. Medjutim ,najbolje ocijenjeni igraci , tj. oni koji su najvise dali u ovih nekoliko kola su upravo najiskusniji igraci. To je znak da su ti igraci dosli ili i oni koji su vec odranije tu, shvatili kako i sta treba u ovom dresu. Vec sam ranije pisao da u toj grupi postoje mnogi igraci koji su vec donosili trofeje u svojoj karijeri i da znaju iskustvom igrati na dobar rezultat. Oni sada svi daju svoj maksimum i fizicki su besprijekorno spremni. To zaista treba pohvaliti , a gledati jednog Zebu koji uz znanje trci vise nego ikada u zivotu i daje svoje srce klubu vise nego sto je to ikada radio u ranijim godinama, dovoljan je pokazatelj koliko su oni osjetili kao igraci potrebu da se ponovo dokazu ovoj publici i koliko je ovaj novi Zeljo njima postao bitan.
Krupne se stvari desavaju u zadnje dvije ili tri godine. Sada se doslo u poziciju da se krunise sav taj rad. Ljudi koji rade u klubu i to moram spomenuti, a zao mi je sto to ne radim i cesce, ostvaruju radne vizije koje su imali u pocetku i koje su tada izgledale kao nemoguca misija. Zapravo niko od nas navijaca nije mogao zamisliti ono sto su ovi ljudi od samog starta imali u glavi. Da bi se takvi projekti uopste mogli dovesti u kontekst bilo kakve ozbiljne price, moralo se uraditi brdo posla. Ovu tribinu koju mi sada gledamo kako se lagano plavi i kako je narasla u jednog giganta koji nam se smijesi, i dok smo je gledali kako se ona "ciglu po ciglu" oslanja na svoje noge, tako su ljudi koji su danas u strukturama kluba morali podizati i sam klub. Ciglu po ciglu. A to jedan standardan navijac nije mogao da vidi kao sto sada vidi ovu lijepu tribinu. I to je najtezi posao. Kada malo ko zna prepoznati uslove rada kakvi su tada bili i koliko su ti ljudi morali posla da urade i da se izbore za status da se uopste moze imati bilo kakva vizija. Pa kad su dosli do tog nivoa, onda su tu viziju i imali. Pa kad su skontali viziju onda su je poceli ostvarivati. I mi tek sada poslije tri godine mozemo da vidimo rezultat samo jednog malog dijela te vizije koja se pocinje ostvarivati. A u medjuvremenu nismo imali uvid u to i kakve vizije uopste mogu biti, kako se uopste nesto ovakvo moze ostvarivati, dok nismo imali cak ni na terenu neke mogucnosti da gledamo nesto, sto bi mogli nazvati ambicijom na sportskom polju kako bi uzeli neki trofej. Trebalo je strpljenja i mi navijaci ga zaista jesmo imali.
Najtezi posao, a pogotovo u ovakvoj drzavi, je postaviti jedan klub na zdrave temelje. Raditi stvari koje su se radile u ovom periodu a da se to ne vidi . Ti ljudi su bili podlozni ogromnim pritiscima javnosti ali su imali hrabrosti da udju u sve ovo. Vjerujem da je bilo ko od njih u pocetku znao u sta se upusta da bi svaki od njih emigrirao sto dalje odavde. Nego, zasukali su rukave i potpuno besplatno podigli Zelju na jedan nivo koji je danas interesantan ne samo u drzavi, nego u cijeloj regiji i mnogo sire. Ovi ljudi su znali kako da opet okupe porodicu , kako da opet napune stadion, kako da vrate interes navijaca, znali su kako da podignu klub na svoje noge, znali su kako da urade ogroman nevidljivi posao, imali su viziju, hrabro su je nosili sa sobom, predstavili je javnosti poslije velikog obavljenog posla, rasirili su dobre poruke svima u javnosti, predstavili stvari transparentno, ukazali na greske, neke greske i sami cinili, imali su hrabrosti da na njima nauce i da ih pobijede, ucinili su to da klub ponovo dobije postovanje sire javnosti i navijaca, regionalnih poslovnih giganata, sportskih giganata u evropi....i mi sada gledamo tribinu. Istocna tribina koja se plavi od lijepih stolica koje ce biti ispunjene do posljednjeg mjesta. Tribina koja je zalog za buducnost, koja ce dati stabilnost finansijskom poslovanju kluba, tribinu koju je raja podrzala finansijski, koja je raju opet priblizila i ucinila da se osjecamo ponosno jer ucestvujemo u jednom procesu koji Zelji moze ciniti samo dobre stvari. Zajednistvo tih ljudi koji su ucinili ovako velike napore, dovelo je do spontanog zajednistva sa rajom koja ovaj klub voli. Velika, poznata sportska imena , neke legende kluba, neke sportske legende mimo samog kluba su danas na stadionu i gledaju Zelju. Danas je na zapadnoj tribini sama sportska prijasnja elita, oni sjede jedni do drugih, druze se i gledaju Zelju. Zele da su tu. Mnogi od njih su ukljuceni u neke procese koji ce u buducnosti biti zanimljivi. Sada je to sve postalo privlacno. Sada svi zele biti dio toga. Nikada ne smijemo zaboraviti sta se moralo sve uraditi da bi do ovog momenta doslo. Ovi nasi Streberi, kako ih odmilja zovemo su ljudi koji ce se rijetko ponoviti na ovim prostorima. Sjecam se kada je to bio sami pocetak svega i gdje se nista od ovoga ni u snu nije moglo vidjeti , u momentima kada je Sarajevo dobilo gazdu i gdje je sve govorilo da ce nase komsije sa lakocom izrasti u Dinamo ovih prostora, izjave nasih ljudi koji su vec tada vidjeli ove stvari, i kada su govorili, cast Sarajevu, ali mi imamo svoj put i mi cemo to raditi na drugaciji nacin. Ko je tada mogao i pomisliti da ce danas biti ovaj klub koji se zove Zeljo, sa svim svojim manirima i filozofijom porodice i prave pripadnosti plavoj boji , a tako na stabilnim nogama, gdje se ostvaruju poceci nekih vizija. A svi zajedno kao jedan, na krilima navijaca.
A mi zapravo trenutno gledamo samo jedan dio te vizije. Moja inteligencija mi ne dozvoljava da dalje sagledam sta ce se desavati. Tu sam vec sam sebi osporen. Ogranicen. Ne smijem ni pokusati da razmisljam. Jer ovo ide u jednom smjeru koji je prepoznatljiv onome ko to hoce pravilno da sagleda. Jedno je stadion, projekti za zapad, za istok, sve vec ostvareno, nasi vec jure za jugom, za boljim sjeverom i nacinima kako uciniti sjever pozeljnim i za sponzore i za navijace, ali to je sve mala mala tacka u moru daljnjih mogucnosti koje se otvaraju. Narocito u prici koja postaje sira cak i od regionalne. Ovo sto se desava , o tome se u svijetu pise. Ali mogucnosti koje se otvaraju su nesagledive. Nesagledive su meni, ali nasim streberima je to ideja od samog pocetka. Pod nadzorom jednog pravog poslovnog magnata, jednog covjeka koji je odlucio pokrije svojim znanjem u biznisu i da pogura ove mlade ljude koji rade u klubu sa nekim idejama, sa nacinima rada, da i sami vjeruju u uspjeh svega ovoga. Gospodin Misimovic pravi nova cuda u modernom vremenu naseg Zelje. Ono sto ce se dalje desavati ja prepustam vremenu, jer tek sada mogu da vidim da mi nismo uspjeli, jer se ne ide na kratkorocno, vec da uspijevamo poceti jednu pricu. A ona ce tek dobiti svoje konture u nadolazecem vremenu. Kada smo mi navijaci ovako odusevljeni sa ovim pocecima. .... ne smijem ni da zamislim...ne usudjujem se...
Zelji ostaje da igra utakmice u ligi 6. Nama ostaje da punimo stadion. Da pjevamo i da budemo sretni. Da podrzimo. Daleko od toga da na ovom putu nece biti teskih momenata. Bice ih. Itekako. Nikad do cilja ne mozes doci na lak nacin. Pogotovo ako sve radis casno i posteno. A mi smo svi skupa dosli i pogledali istini u oci. Kada smo razumjeli, dali smo podrsku. I danas smo sretni zbog toga.
Moramo nastaviti vjerovati nasim igracima. Nasem treneru. Nasim ljudima u klubu. Pomoci im onoliko koliko mozemo. Dali su nam tu sansu. Fino smo je iskoristili. Prepoznali smo sve ono sto je vrijednost Zelje. Sto nam tece u venama. Sto nam daje nas genetski kod.
Lijepo je biti dio Zelje danas.
Bice stadion trece kategorije, u nasem privatnom vlasnistvu, igraci ce igrati , mi cemo navijati. Nasi za nase. Kao i uvijek u istoriji Zelje. Svi zajedno.
VOLIM TE ZELJO !
