Eh ovako, posto su po broju glasova, sasvim zasluzeno, sigurna dva pobjednika (Katalinski i Sabanadzovic), odlucio sam se, posto se nista svakako ne moze promijeniti, da dam svoje glasove drugoj dvojici stopera. Bilo je tu dosta odlicnih igraca. Ja mislim, da cisto po logici, bi poslije ovog dvojca moje glasove zasluzili Hadziabdic i Bratic. Ali, subjektivno, dat cu dva glasa drugim igracima. Prvi je Josip Cilic. Igrao u Zeljeznicaru od 78-85 godine. Standardan igrac, velika radilica na terenu. Kupio je sve sto se moglo pokupiti. Mozda ga se pamti po gresci iz one kobne utakmice, ali boze moj. Dosao prije toga iz Pofalickog. To je ono doba kada su sarajevski nizeligasi bili poprilicno respektabilni klubovi u svojim ligama i iznjedrili su veliki broj odlicnih igraca.
Drugi stoper koji ce dobiti moj glas je rahmetli Suvad Katana. Ostvario je poprilicno dobru karijeru, ne u rangu Katalinskog, Sabanadzovica, da me niko pogresno ne shvati, ali nije sala ni igrati u najvecim belgijskim klubovima. Ono sta me je dojmilo kod njega jeste neizmjerna ljubav prema klubu. Neispunjena i neostvarena zelja mu je bila da se vrati u Zeljeznicar i da vodi mladje kategorije. Cim se rat zavrsio, dosao je cim prije, donio opremu, lopte za klub. Pripada onoj velikoj generaciji koja bi napravila velike stvari tokom devedesetih, ali nazalost nismo ih mogli vidjeti na djelu.
Tako da, njih dvojica ce dobiti moj glas. Imali smo zaista odlicne igrace na toj poziciji, Katalinski koji je bio mozda i najbolji stoper svijeta i donio nam veoma vrijednu titulu, Sabanadzovic koji je uveliko pomogao Zvezdi da digne pehar prvaka Europe, a znamo u kojoj je generaciji igrao, i sta je ona postigla. Da ne nabrajam sada