Kapiteni Crvene zvezde i Željezničara, Dragan Džajić i Ivica Osim, izmjenjuju pozdrave prije početka utakmice u kojoj su igrali jedan protiv drugog. FIFA je odredila 16 fudbalera koji su ponijeli grb ove svjetske organizacije u susretu sa selekciom Brazila 06. novembra 1968. Između ove najelitnije elite svijeta našla su se dva i jugoslovenska asa: Dragan Džajić i Ivica Osim.
Do 8. decembra 1963. godine, posljednjeg kola šampionata te sezone, Crvena zvezda je bila neporažena na vrhu tabele. Posljednje prepreka za „crveno-bele“ bio je naš Željezničar čija je uprava odlučila da se meč protiv Zvezde odigra na Koševu zbog velikog interesovanja. Tačno kako se i pretpostavljalo, preko 30 000 navijača došlo je da gleda utakmicu po izuzetno hladnom vremenu. Na terenu koji je bio izuzetno klizav, u narednih 90 minuta utakmice odvijala se prava drama.
Željo je poveo 1:0, a strijelac gola bio je Ivica Osim. Ubrzo nakon toga, Zvezda je izjednačila, a Mišo Smajlović je vratio Želji prednost od 2:1. Nakon toga, pravi šok za Plave koji su do tog trenutka bili nadomak pobjede. Petnaest minuta prije kraja utakmice Zvezda je poravnala na 2:2!
A onda je uslijedilo 15 minuta nezapamćene drame...
Igrači Zvezde su iskusno čuvali loptu na svojoj polovini terena i čekali su kraj meča koji bi im donio jesenju titulu. Također, remijem protiv našeg kluba potvrdili bi i svoj veliki niz bez poraza. Minute su prolazile i navijači su polako počeli gubiti nadu da će se desiti nešto zanimljivo do kraja susreta. Polako su počeli napuštati stadion.
Posljednji minut utakmice.
Neko je iz dubine prebacio loptu na lijevu polovinu Zvezdinog dijela terena. Tamo je bio Hamo Dizdarević. Svi su na stadionu pomislili da od te akcije neće biti ništa, da će lopta otići u aut. Ipak, požrtvovani fudbaler našeg Željezničara kojem su u tom trenutku počela klecati koljena od silnog umora, sustigao je loptu na samoj aut-liniji i munjevito krenuo prema golu Zvezde. Bek Zvezde, Popović, krenuo je prema Dizdareviću ali ga je ovaj izuzetnim driblingom, varkom tijela, ostavio iza sebe. Trčao je još nekoliko metara i našao se u skoro pa bezizlaznoj situaciji – mrtvi ugao. Igrači Zvezde su već stigli do Dizdarevića ali ipak prekasno jer je on već uputio udarac prema golu. Najlogičnije i jedino moguće rješenje u tom trenutku. Lopta je u blagom luku proletjela ispod prečke i završila u suprotnom dijelu gola Crvene zvezde!
Tišinu i iščekivanje na tribinama, zamijenila je neviđena euforija i radost. Slavlje Željinih navijača. Sudija je odmah nakon gola odsvirao kraj, a publika je ušla na teren noseći na ramenima iscrpljene igrače Željezničara.
Najsretniji čovjek u tom trenutku bio je Hamo Dizdarević. Držao se rukama za mrežu, a suze radosnice kotrljale su se niz iscrpljeno lice našeg igrača. Dijete kluba koje je osam godina branilo boje Plavih, daje gol za pobjedu velikoj, i do tada neporaženoj, Crvenoj zvezdi. Igrač kojem sreća nikada nije bila naklonjena, taj dan na Koševu postigao je gol karijere. Gol koji će obilježiti njegov život.
Navijati za Sarajevo stvar je geografije, a za Želju stvar filozofije!
"Mi u Želji smo ratnici, a ne svileni akademci, i to nek vam je jasno dok igrate ovdje!" - Milan Ribar