Ako ste iz Amerike ili Kanade, pridruzite se grupi "Manijaci-USA/Canada": https://www.facebook.com/groups/357188808007960/

slika

Moderatori/ce: jovanmaksimovic, storm_raider, boccaccio, Izlija, Omar500

 
Avatar
Hurmasica
Prijatelj foruma
Postovi: 9062
Pridružen/a: pet feb 12, 2016 11:25 am
Kontakt:
Status: Offline

Re: Plava Sehara

čet feb 15, 2018 8:48 pm

nikson je napisao/la:
čet feb 15, 2018 4:51 pm
Mi nismo oni I mi se necemo spustati na njihov nivo nikad. Zagalamiti za Vedrana svaki put treba najjace, nek se sjebu oni kao grupa koja to za nas ne radi. Nikad necemo biti ni slicni I to je ono sto nas odvaja, to je ono sto nas u Makedoniji, Crnoj Gori pravi gigantima i ljudi nas docekaju savrseno.... I vidjet ce se jos u narednim godinama ko je gdje!

U Budimpesti nas aplauzom ispracaju djevojke koje rade u kaficu u kojem smo svi bili citav dan, u kojem su se neki prihvatili tacne PA usluzivali madjare I nosili im pice.. Nas fura I nosi to malo sarajevske raje sto je ostalo a njih fura Ultras Dresden...
Navijati za Sarajevo stvar je geografije, a za Želju stvar filozofije!

"Mi u Želji smo ratnici, a ne svileni akademci, i to nek vam je jasno dok igrate ovdje!" - Milan Ribar
 
Avatar
Omar500
Moderator
Postovi: 5462
Pridružen/a: čet maj 12, 2016 6:39 pm
Lokacija: Sarajevo
Kontakt:
Status: Offline

Re: Plava Sehara

ned feb 25, 2018 11:37 pm

Ujko je napisao/la:
ned feb 25, 2018 9:26 pm
Blagojevic - jedan od onih vjecnih lozaca nase parne lokomotive koji je trpa snagom Alije Sirotanovica
i ciju jednu lose odigranu utakmicu potenciramo do besmisla, a narednih deset maestralno odigranih
shvatamo kao nesto sto se samo po sebi podrazumijeva, jedan od onih cije postere niko nece vjesati
po zidovima svoje momacke sobe, jedan od onih od kojih ce rijetko ili nikada biti zatrazen intervju, jedan
od onih radilica ciji ucinak je nemjerljiv, a cesto previdjen...Tip igraca kao sto su nekada bili Josip Cilic ili
Dragomir Vlaski.
E moj Mehmed-beže Mehmedpašiću – Grbavica, da je samo vidiš kako sada blista!

Ne u banci! Ne u stranci! Ne u zamci! Na distanci! - dAk

Praise the sun \[T]/

What can change the nature of a man?
 
Avatar
storm_raider
Postovi: 14402
Pridružen/a: čet feb 11, 2016 9:08 pm
Kontakt:
Status: Offline

Re: Plava Sehara

ned mar 11, 2018 10:12 pm

AsharaK je napisao/la:
ned mar 11, 2018 8:04 pm
Ne tako davno braćo moja, ismijavan je Misimović i komplet naša uprava, koju smo mi, svojim radom, nazvali štreberima. Misimović je bio ismijavan, bio je predmet sprdnje navijača manjeg Sarajevskog kluba, DivEva. Od tada, Željo je izgubio titulu u predzadnjem kolu, Željo je dobio istok, Željo je dobio od UEFE dozvolu za igranje trećeg pretkola Evropa lige. Naš Željo će ako Bog da uskoro dobiti novi teren, po Evropskim standardima. Dobit ćemo krov na novom istoku. Dobit ćemo generalnog sponzora, ako Bog da, koji nam neće plaćati samo avionske karte, već će debelo učestvovati u samim finansijama kluba sa Grbavice. Šta su DivEvi dobili? Dobili su jednu "damu" na kormilu kluba, jednog Makedonca, koji je direktor firme koja je nama sponzor i koji ne želi potpisati novo sponzorstvo sa DivEvima. Karma je kurva braćo, polako, iz utakmice po utakmicu, Dupla kruna će biti naša.

Željezničar je klub koji je radničke klase, klub koji je uvijek povezivo naše navijače, klub koji odiše nekom pozitivnom energijom i ljubavlju, kakvi god naši rezultati bili. Ja nisam iz Sarajeva, i ne tako davno sam bio predmet sprdnje na jednom forumu kako sam moderator, a ne idem na sve utakmice. Sjećam se svog prvog boravka na Grbavici. Rezultati su bili užasni, i moj djed(hvala mu), moj otac(hvala mu) su me odlučili odvesti na Grbavicu. Držali su me zajedno, za obje ruke, i uveli na sjever. Bilo je to davno. Nisam znao ni jednog igrača, da budem iskren, ni njih dvojica nisu znali većinu njih. Pratili su rezultate Želje preko teleteksta i novina. I radovali smo se svakoj pobjedi kod kuće, a za svaki bod u gostima palio se roštilj. Sjećam se da me djed iz Rusije uvijek zvao za vikend i pitao me za rezultat Želje. Mnogo sam ja mlađi od njih, ali sam već sada bio više puta od njih na Grbavici. Koliko god ti Željo bio daleko, to je tvoj način života. Željo je kultura, a uz Želju se naučiš ponašanju. Ja sam student, studiram u drugom gradu od onog u kojem živim. Moj dolazak na Grbavicu košta kao jedna sezonska ulaznica za jug, i to je minimalno. Imam mlađeg brata, naravno krenuo je putem svoga djeda, i imam porodicu u kojoj radi samo otac. Šta želim da vam kažem braćo moja? Željo se ne gleda samo zbog rezultata, Željo se gleda iz ljubavi. Budite sretni braćo što vam je Bog dao da živite u gradu našeg Želje. Nemojte propuštati utakmice, podržite ga sada kad je najteže. Želje je uvijek bilo i bit će, Željo će opet biti šampion.
Ljubavi sto te rodi klasa radnicka...
 
Avatar
Hurmasica
Prijatelj foruma
Postovi: 9062
Pridružen/a: pet feb 12, 2016 11:25 am
Kontakt:
Status: Offline

Re: Plava Sehara

pon apr 09, 2018 10:02 am

boccaccio je napisao/la:
čet apr 05, 2018 8:28 pm
Procesi u klubu koji se desavaju u zadnje vrijeme i koji se danas medju normalnim svijetom oznacavaju kao uspjesni, posljedica su dugog i odanog rada upravljackih struktura prema klubu. Tako ja to vidim. Ne pada ovo sve sa neba, to su procesi koji traju vec nekoliko godina, i to nekoliko potresnih godina gdje Zeljo nije imao sportski rezultat ,a ljudi u klubu su stizali nesto sto je u tom datom momentu izgledalo kao nemoguce za stici i postici.
Klub je prolazio kroz tesko razdoblje tranzicije, gdje su osnovne ideje u samim pocecima bile i u samom razmatranju tesko dostizne. Ali kad imas viziju , ideju i vodilju kako klub za nekoliko godina treba da izgleda ,onda se i nemoguce stvari pretvore u proces koji je moguce zavrsiti ,a svaka zavrsena stvar pojedinacno donosila je mogucnost da se otvori nova stavka koju je trebalo uraditi sa ciljem konacne stabilizacije kluba.

I dalje je sve to u jednom procesu, ali sad to izgleda i mnogo lakse ,mada sam prvi ja svjestan da je provoditi sve ove stvari zapravo sada i najteze. No, svi vidimo da je ovaj put od pocetka pa do danasnjeg dana zapravo bio jedini put do ovakvih rezultata, kada si kao klub postao postovan od razlicitih i jakih,velikih firmi, koje s vremenom postaju i sve bolji sponzori. Prepoznali su ljudi dobar put poslovanja, transparentnost u radu, brend koji se ponovo probudio na trzistu i brend koji je sad najpostojaniji u sportskom svijetu nase drzave.

Ne mislim ovde vaziti i bilo sta uporedjivati, medjutim ,dobro se sjecam kada je kod nas sve ovo pocinjalo i klub je bio na samoj ivici necega sto bi danas bio Celik, kada se tu negdje u to vrijeme pojavio vecinski vlasnik kod komsija, gdje je vladala opsta euforija, a zabrinutost kod nas je bila u prilicnoj ekspanziji. Ljudi koji su bili u klubu i pocinjali ove procese su tada jasno kazali da postuju to sta se desava u komsiluku ,ali da mi kao klub imamo svoju viziju i svoj put koji cemo provesti u tom procesu tranzicije. Evo danasnjih rezultata, koji nam jasno i nedvosmisleno pokazuju koliko su ti ljudi , koji su i bili u klubu i koji su danas u klubu u strukturama, imali jasnu danasnju stvarnost u svom pogledu kroz buduce vrijeme.
Nazalost, dug je to period, pa je bilo mnogo opstrukcija da se dosta toga i ne ostvari, potpomognuto najvise medijskom paznjom i pompeznim naslovima nekih ljudi koji sami sebe zovu novinarima, a zapravo su nesto potpuno suprotno i nepismeno od te vrste profesije,pa su propadale i dinastije u nasem klubu, preuzimao se klub od strane jednog lica i sta sve ne. Prebrodilo se sve to jer jasni ciljevi ne mogu sputati velicinu kluba na jednog neukog nazovi novinara, pa i na grupu takvih koji svoje malogradjanske frustracije u nepostizanju svojih zivotnih ciljeva i nezadovoljstava proguravaju svojim polutekstovima o analizi ljudi iz kluba koji su, zamislite, nesto i postigli u svom zivotu. Zato je ovo drustvo danas i naopako. Da su to radili bar pismeno, pa hajde, nego je mahom radila bas ta nemocna frustracija poduprijeta nepismenoscu i kratkim rijecnikom ,pa je sve to za nekoga ko je znao sta cita u tom vremenu bilo definitvno smijesno.

Ono sto danas imamo i mozemo da vidimo u odnosu na samo nekoliko godina u organizacionom smislu je zacudjujuce, s obzirom u kakvoj sredini zivimo i kakve su generalne mogucnosti svega sto nas okruzuje. Nas Zeljo je pokazao mnogima da je moguce raditi ovako kako se radi i da je takvim radom moguce i vracati dugove i napraviti infrastrukturne pomake u vidu citave jedne nove tribine, u velikoj mjeri poboljsanju zapadne tribine, mogucnost dobijanja novog najsavremenijeg terena i jako puno drugih popratnih radnji, od pomocnog terena, od male tribine na pomocnom terenu, popratnih prostorija koje su potrebne po uefinim pravilima, parking mjesta i da ne nabrajam dalje. Uz to, cijelo vrijeme se pokusala tretirati i ekipa. Tu se zaista napravilo mnogo gresaka,ali su ciljevi bili plemeniti i nastojalo se iz velike zelje napraviti sto prije ekipa za trofeje. I mi navijaci smo to dobrano i osudili ali i dali podrsku svim procesima,cak i ako nije doslo do sportskog rezultata.

Danas se takodjer osjecaju velike posljedice u radu iz proslosti, zadnjih dvadeset i vise godina. Ne moze se sve popraviti u samo par sezona, pa se dugovi vracaju i vracace se jos prilicno dugi niz godina. A to realno ometa brzi napredak. Samo kad se teoretski postavi situacija da klub godisnje vrati oko 120 hiljada i da u nekoj varijanti ne moramo to da vracamo ,znacilo bi mnogo bolji igracki kadar vec danas. Jer to je cifra gdje klub moze da sa tom lovom plati na godisnjoj osnovi dva sasvim dobra igraca za ovu ligu zajedno sa svim porezima, ili cak eto, jednog kapitalca kojeg bi doveli i gdje bi bili jaci kao ekipa. Za deset takvih godina vracanja tog duga, mi onda u teoriji ispastamo za dvadeset takvih igraca u deset godina koje ne mozemo imati zbog vracanja para drzavi. Ovo je okvirno i cisto za razmisljanje.
Da ne spominjem da nam je kao klubu na vratu od porezne jos jedna takva ogromna kolicina novca za vracanje, koja je jos uvijek u procesu, koji mozemo izgubiti, pa postoji mogucnost da se ta cifra udupla u vracanju. Velika steta. Cak i da nije za igrace, moglo se uloziti u omladinski pogon taj novac, ili na stipendije mladih igraca ,skolovanje mladih sa strane koji bi dosli itd itd. Kada imas novac, mogucnosti su velike. Mi veliki novac vracamo drzavi i vracacemo jos dugo. Nazalost.

Razni projekti evo prolaze i vidimo kroz pres konferencije kako dobijamo oblik ozbiljnog kluba koji se nametnuo u lidera svojim poslovanjem i sve ono sto je radjeno zadnjih nekoliko godina polako dolazi na naplatu. Tu nije kraj. Kao sto je g. Misimovic naglasio, i to redovno naglasava u svojim obracanjima, poseban fokus je zapravo na sportskom segmentu gdje cemo mi i u OVOJ I U NAREDNIM SEZONAMA imati za cilj da Zeljo bude prvak. Da donosi trofeje. Doslo je vrijeme kada je sazrelo sve ono sto je kroz ove godine borbe trazeno i sto se uoblicavalo u ovu sezonu . Da su igraci uspjeli osvojiti posljednju titulu sve bi danas izgledalo puno lakse. Breme neosvojenog trofeja je na ledjima svima, od navijaca pa do svakog covjeka koji je u klubu. Trazi se trofej, trazi se maksimum, i ako je prosle godine na onako nesretan nacin sve to sportski propusteno, ove godine ne bi smjelo da se desi nista manje od osvojene titule. Svi su toga svjesni i pritisak je gotovo nepodnosljiv, ali je cilj jasan.
U slucaju osvajanja, mnoga vrata se otvaraju. Ti onda ne samo da pokazujes ozbiljnost i veliki napredak u osnovnom poslovanju,ili u infrastrukturnom napretku, vec donosis uporedo i sportski rezultat, koji donosi ogroman novac za nase prilike, otvara vrata inostranim sponzorstvima, pojacava zelju domacih uspjesnih firmi da ucestvuju u projektima koji nadolaze.
Imamo cemu da se radujemo u buducnosti. Velikim dijelom izborene su pobjede u vodjenju kluba na zakonit nacin, pokazan je jasan pravac prema buducnosti u jacanju svih onih segmenata koji ce u najskorijoj buducnosti donijeti mogucnost da se dovode sve bolji fudbaleri, koji ce igrati na dobroj podlozi na stadionu, omladinska skola ce dobiti bolje uslove za rad, napredak tih mladih igraca ce tek znaciti i vidimo kada imamo plodove iz svoje skole koliko to tek znaci, nema nista ljepse vidjeti klip od 1921,kada mali Hajdar stoji sa Vranjesom i ovaj mu objasnjava nesto, pokazujuci prema terenu i nekim linijama, dok mali uci i upija teoriju starijeg kolege koji mu bas te neke stvari moze pokazati neovisno od trenera. Onda je to to.

A mi navijaci trebamo osjetiti ove momente ,jer sada je dan kada se lomi i lomi i lomi sve ono sto cini mogucu buducnost. Trebamo da im pomognemo svojim dolaskom, da im damo podrsku u naumu da se ti trofeji od ove godine osvajaju redovno. Da im damo snagu u toj podrsci. Sretan sam jer na juznoj tribini vidim te pomake i postoje pametni momci koji su to skontali i koji ce uciniti sve da se da puna podrska ovoj ekipi. Svi mi trebamo da se pojavimo da zaledimo protivniku krv u zilama kada zapjevamo pjesmu o Zelji, velikom Zelji. Moramo poceti puniti nas stadion. Krajnje je vrijeme.

VOLIM TE ŽELJO !
Navijati za Sarajevo stvar je geografije, a za Želju stvar filozofije!

"Mi u Želji smo ratnici, a ne svileni akademci, i to nek vam je jasno dok igrate ovdje!" - Milan Ribar
 
Avatar
Hurmasica
Prijatelj foruma
Postovi: 9062
Pridružen/a: pet feb 12, 2016 11:25 am
Kontakt:
Status: Offline

Re: Plava Sehara

pon apr 09, 2018 10:03 am

Amidza je napisao/la:
ned apr 08, 2018 12:47 am
Mislio sam da nista ne pisem. Pa rekoh jedan kraci post, pa ispade ogromno. Halalite.

Nas raspored: Sarajevo (gosti), Krupa (gosti), Zrinjski (kuci), Radnik (gosti), Siroki (gosti), Sarajevo (kuci)

Raspored Zrinjskog: Krupa (gosti), Radnik (gosti), Mi (gosti), Siroki (kuci), Sarajevo (gosti), Krupa (kuci)

Nadam se da nisam nesto fulio. Na ovo treba dodati da mi igramo i kup, a da ce se Zrinjski sluziti svim i svacim da dodje do titule. Prihvatiti da postoji mogucnost da ce se njima neke od navedenih ekipa naguziti, a nama ne. Isto tako, nama ne ide na ruku sto imamo 2 derbija, a svi znamo kakve su to utakmice i koliko ce ona govna da zapnu protiv nas. Protiv Zrinjskog nece. Trenutno im bjezimo 2 boda.

Jos smo daleko od titule, ne treba se zanositi i treba (koliko god ja mrzio te novinarske i trenerske floskuletine) ici "utakmicu po utakmicu." Stvarno se ne isplati razmisljati previse unaprijed. Bice svega do kraja. Vrlo je moguce da i mi i Zrinjski "kiksamo" nekoliko puta i da se nekoliko puta zamijenimo na poziciji 1 do kraja prvenstva. Vrlo je moguce da se prvak nece znati do zadnjeg kola. Dakle, ne treba padati u ocaj sta god da se desi. Ovdje sad zaista nema losih ekipa, i niko ne moze garantovati ni nama ni Zrinjskom da cemo ubiti igrom neku Krupu ili Radnika, da ne govorim Sirokog ili FKS.

Jednostavno je: ovdje da osvojis titulu ili moras prepisati cijelu ligu (primjer: neke Amarove ekipe) ili kupiti, podmazati, oteti kad ti je ekipi forma u padu, pa da lakse prebrodis krize, i kad ti jednostavno treba (primjer: Zrinjski prosle godine). Mi se ovim drugim ne bavimo, a trenutno nismo ovo prvo jer ne izgledamo kao dominantna ekipa koja moze prepisati cijelu ligu. To jest, tako ne izgledamo jos od pauze. Onaj Zeljo na kraju prosle polusezone je ekipa koja bi prepisala ovu ligu i samljela svakog protivnika. Uraditi sve sto je u nasoj moci - od psihologa i psihijatara, preko motivatora, premija, kazni, hodza, popova, gatara - da se vratimo u formu koju smo tada imali.

Danas nam je bod s neba pao. Celik, Sloboda, Radnik nam prave probleme u zadnjih 10-20 minuta. Zrinjski ne moram ni spominjati. Prije nego mi se neko nakaci da kaze kako ovo pisem sad nakon poraza - ne pisem, pisao sam poslije prve takve utakmice. Imamo problema koje pod hitno moramo rijesiti. Nisu nerjesivi, ali kad se ponavljaju iz utakmice u utakmicu ti problemi su onda hronicni, a ne incident. Evidentno je da ima i takticko-tehnickih gresaka, neuigranosti i jednostavno manjka vjestine kod nekih igraca. Osim ovog zadnjeg sve se moze rijesiti. Sa svime ovim sam samo zagrebao povrsinu. Pratimo svi Zelju i znamo gdje smo dobri, a gdje losi. Znamo gdje mozemo bolje, gdje smo dohvatili maksimum. Mi gledamo samo nas, i to je normalno, ima i Zrinjski svoje probleme, oni tek izlaze iz krize, a i nisu Real, niti su neki vanzemaljci kako cesto ostatak lige misli. Jednostavno, dosta dobra ekipa koju se pogura kad joj ne ide i zbog toga izgleda bolja nego sto to objektivno jeste. Zbog toga, i sto je jos vaznije, zbog toga sto se oni ne ustrucavaju od uzimanja trofeja i sto na to gledaju kao nesto sto im pripada. Cim nasi pocnu tako gledati na trofej mi cemo ga i uzeti. Njih, kao direktnog konkurenta, moramo dobiti na svom stadionu.

Valjda smo naucili nesto iz prosle sezone. Uraditi sve, ama bas sve sto je u nasoj moci da svi zajedno nekako izguramo do te titule. Zasluzili su svi navijaci to, zasluzila je i ova uprava jednu takvu vrstu nagrade za sve sto su do sad napravili. Svi svmo mi zajedno u ovome, neko vise neko manje, svi pusemo u isto jedro vec godinama i jedino sto nam fali je da to sve krunisemo trofejima. Ne treba uopste trositi rijeci na to koliko je ova sezona bitna. Ne samo sto je to historijski bitan momenat za nas klub, nego sto bi ova titula donijela puno vise novca nego ijedna prethodna. Imamo stadion, imamo generalnog, imamo djecake kakve niko u PLBiH nema, uskoro cemo imati i teren. Sve to nakon toliko godina. Dajte da sve krunisemo titulom. Da konacno prelomimo i to. Ja znam i 100% sam siguran da mozemo. Kad igracima udje u glavu da mozemo, da zaista mozemo, tada cemo i uzeti. Ako ne dodje, necemo. Nadam se da su i igraci svjesni ovog momenta i sta ovo sve znaci. Valjda su i navijaci.

Imamo nekih problema, ali jos smo prvi i niti jedan od njih nije nerjesiv. Samo ih treba uociti na vrijeme i napasti na vrijeme. I neka svako od nas da svoj doprinos tome, kako god moze. Od Senada Misimovica, preko Adzema, do obicnog simpatizera. Slijedi jedan jako tezak, kljucni period, ne samo ove sezone, nego je to i puno, puno sire od toga. Moramo biti jako pametni i raditi do izmaka snaga da uzmemo sto je nase na kraju sezone, a mozemo sve. Vjerujte da mozemo.

:zeljeznicar1:
Navijati za Sarajevo stvar je geografije, a za Želju stvar filozofije!

"Mi u Želji smo ratnici, a ne svileni akademci, i to nek vam je jasno dok igrate ovdje!" - Milan Ribar
 
Avatar
Izlija
Moderator
Tema Autor/ica
Postovi: 3051
Pridružen/a: pet feb 12, 2016 1:10 am
Kontakt:
Status: Offline

Re: Plava Sehara

sub apr 14, 2018 9:20 pm

Hurmasica je napisao/la:
sub apr 14, 2018 8:55 pm
Sve kontam da li da nešto napišem nakon one tekme u srijedu al' kako god okrenem u glavi mi jedna rečenica samo.

U onoj našoj patnji protiv Slobode raja oko mene yebe mater kome stigne, kritikuju Tuzlake što se valjaju, kritikuju naše što im puštaju da se valjaju. U tom ludilu, 2-3 reda od mene vidim jednog starijeg čovjeka duboko zamišljenog. Nit' šta progovara, nit' se nervira, nit' je skočio nešto pretjerano kada smo imali "prilike" da zabijemo gol. Vjerovatno je tu rečenicu više rekao za sebe, čisto kao ispušni ventil, al' dovoljno glasno da sam ga barem ja čuo ako niko drugi. "Hajmo malo navijat majku mu".

I fakat kad skontaš, tako jednostavna stvar. Navijati, zar ne?. Izgleda da je nama i to postalo teško. Radije ćemo na prvu pogrešnu loptu opsovat, ubit' i ono malo samopouzdanja sa kojim je naš igrač izašao na teren misleći vjerovatno da će imati podršku svih 90 minuta pa i kad mu ne ide baš najbolje. Radije ćemo 85 minuta tražiti dlaku u jajetu nego izdvojiti yebenih 5 minuta za podršku našoj ekipi kada pravi kakav-takav pritisak. Ustani sjever, ustani istok, ustanite Željovci. Meni ne treba to ponavljati više puta. Neki i nakon trećeg ponavljanja nerado ustaju, pa čak i negoduju, jer ima u tom trenutku i prečeg posla (npr. neki naš igrač nije izbacio loptu kako bi to odgovaralo prosječnom navijaču pa treba malo pljucnut).

Ima ova ekipa milion mana i toga smo svi svjesni al' što bi ovaj čiko rekao hajmo malo navijati, vjerovati u 11 momaka koji će izaći sutra i u svakoj narednoj utakmici na teren. Pogriješit će 100 puta, al' 101 put će se namjestiti sve kako treba. Centaršut, skok, gol. Do toga neće doći sigurno ako ga ubijemo u pojam nakon prve greške, a vjerujte da čuju sve na terenu iako bi možda najbolje bilo da se u potpunosti isključe ali teško je to. Vidi se to i na nekim greškama koje prave a one su, 100 posto sam u to uvjeren, plod psihičke poljuljanosti. Ipak su i oni istog mentaliteta kao i mi na tribinama.

Više navijanja. Onog što odzvanja kilometrima od stadiona iako je 85. minuta. Onog navijanja od kojeg će se naježiti i neko što na Socijalnom čeka tramvaj tricu.

Više vjere u ekipu i rezultati će doći, a sa njima i ono najvrijednije na kraju.

Sutra 0:1! Volim te Željo!

:zeljeznicar1:
イビチャ・オシム
Živ nam bio još 1921 godinu.
 
Avatar
Hurmasica
Prijatelj foruma
Postovi: 9062
Pridružen/a: pet feb 12, 2016 11:25 am
Kontakt:
Status: Offline

Re: Plava Sehara

čet maj 10, 2018 9:04 pm

TOJEMOJTIM je napisao/la:
čet maj 10, 2018 2:17 pm
pošto samo čitam, da se na kraju sezone i oglasim.
klub napreduje u svakom smislu, u svakom pravcu. titula nije niti će ikada biti jedina i najvažnija referenca, pogotovo ne u kontekstu ove države, društva.
nije titula najvažnija ako ćemo je kupovati (ko gotovo svi što bi u ovom društvu) i izgubiti identitet (koji održavaju malobrojni preživjeli zdravi ljudi)
najvažnije je da znamo svoj put, svoj pravac, svoju filozofiju. tada je samo pitanje vremena kad ćemo doći do cilja, pa i do trofeja. ako izgubimo to, ako ne pokažemo zrelost da istrpimo i lošije rezultate, ako ne bude strpljenja onda niti smo borci, niti zdravi normalni ljudi niti zaslužujemo bolje od srušenog krova i pehara u vitrini.
ovi koji ne znaju, koji se ne sjećaju, Želju je voljela, pratila avangarda i to ne zato što je bio uz bok CZ ili Hajduka već zbog toga što je igrao lopte na način da nema predaje, nema labavo. Željo se zato volio, o njemu se pisale pjesme, pisalo u važnim kolumnama i romanima zato što je bio radnički i skroman, opet poseban. Bio je avangarda i ulica i to jako dugo vremena, sve dok neka nova generacija nije počela da pljuje kad se igra loše, šuti kad treba zagalamiti (kad su bile razna sranja i razne "uprave"), koja lične frustracije želi kompenzirati titulama tima za koji navija.
imam dovoljno godina da pamtim i sezonu-dvije prije rata i kako je tada bio festival otići na tekmu sa starim, kako te nakanta neki Osjek ali ti si tu zbog priče, ideje, pripadnosti.
ovi ljudi (bojim se da je jako malo njih) su nam ponovo vratili neke zaboravljene kriterije, ddefinisali pravac i unatoč sranjima polusvjeta ne odustaju - svaka im čast. za to treba imati i muda i živce.
ovo je mali grad i možda znate za priču/istinu o jednom tipu, gazdi kafića koji ima najnoviji porshe ali nema fasade na kući. meni to ne treba, nije Željino da voza porshe, već da gura najbolje što može, da da sve od sebe, da unese srce u to što radi, emociju i mangupluk..pa šta Bog dragi da. to je Željino, tu se ja prepoznajem. A onda će doći i titula i neki fin auto.
i onako usput, Amara poznajem prilično dobro. i on je moj favorit za klupu, ali ne po svaku cijenu.
lično mišljenje: Adžem je limitiran i ne smije voditi ovo dalje. Važno je pronaći trenera koji može nadograditi Zaiomovića, Šabanadžovića, Hajdarevića, ove juniore + Modića (skeptičan sam za Osmankovića) + Ramovića.
Kjosevskog i Zakarića prodati obavezno, Graovac, Ubiparip i Blagojević su nam jako bitni i zbog kvalitete i zbog kontinuiteta. Kodro je super tip, nadam se njemu ili Meši.
ŽTMT
Navijati za Sarajevo stvar je geografije, a za Želju stvar filozofije!

"Mi u Želji smo ratnici, a ne svileni akademci, i to nek vam je jasno dok igrate ovdje!" - Milan Ribar
 
Avatar
Izlija
Moderator
Tema Autor/ica
Postovi: 3051
Pridružen/a: pet feb 12, 2016 1:10 am
Kontakt:
Status: Offline

Re: Plava Sehara

ned maj 13, 2018 10:02 am

storm_raider je napisao/la:
sub maj 12, 2018 7:59 am

Kako da ne bude imperativ kada Zeljo od svog postanka simbolise radnicku klasu i ono sto za njih znaci moranje? Bezbrojno lupanje hrabrih rudara u utrobi zemlje, beskonacne trece smjene casnih zeljeznicara, nadanja sirotinje sirom Balkana. Sve to je krojeno imperativom, borbom, padovima i ustajanjima. Grbavicom. Zeljo je zaista filozofija, generacijska borba i istinski Germinal.
イビチャ・オシム
Živ nam bio još 1921 godinu.
 
Avatar
Hurmasica
Prijatelj foruma
Postovi: 9062
Pridružen/a: pet feb 12, 2016 11:25 am
Kontakt:
Status: Offline

Re: Plava Sehara

sri maj 30, 2018 11:52 am

kikirikikospice je napisao/la:
sri maj 30, 2018 3:41 am
Glede prodaje pomocnog terena, izuzmimo sve okolnosti i govorimo cisto hipotetski. Zar nije van svake pameti trenirati na neuslovnom terenu, za ciju se vrijednost moze napraviti sasvim pristojan kamp na relativno maloj udaljenosti od stadiona.

Generalno smo robovi nekih sentimentalnosti, vjerujemo u neka cuda i misticizme, a realna slika je da su uslovi za trening svih selekcija skoro pa katastrofalni.

Povrh svega, nailazima na komentare da Zeljo treba investirati 30-50 miliona svojih sredstava, pa napraviti zgradu kojom ce na kraju zaraditi stotine miliona. Ne zelim nikoga da podcjenjujem, ali ovakva razmisljanja su u jednu ruku pokazatelj naseg drustva u cjelini.
Ne mogu da vjerujem da se u zemlji gdje dnevnica ne moze biti za cigara, razbacuje milionima, i megalomanskim idejama koje su daleko od razuma kao pluton od zemlje.

Svima je naravno u interesu da se zastiti imovina kluba, kako od propadanja tako i od nekih neprincipijelnih prodaja. Ali na zalsku 2018. godine ne posjedovati iole adekvatan trening centar je poraz najveceg ranga. Sve ostalo je klasicna improvizacija i “mazanje ociju” sto neki potenciraju.

Klub koji pripada navijacima, radnickoj klasi, klub svih zaljubljenika, uredu ajmo skupiti 8 miliona maraka i napraviti kamp. Naravno nemoguca misija.

Nikoga ne branim, niti zauzimam neke imaginarne strane. Ali moje vidjenje stvari je da kasnimo mnogo za evropskim klubovima u svakom segmentu. Ajmo ih probati stici, svim raspolozivim nacinima i sredstvima. Ne mozemo se mjeriti sa puzem ili kornjacom, postavimo sebi ljestvicu visoko, ugledajmo se na najuspjesnije kolektive. Tim pristupom cemo prestici domace konkurente, a da necemo biti ni svjesni toga.

Proslost je vazna, i treba je cijeniti i uvazavati, ponasati se u skladu sa naucenim vrijednostima. Isto tako proslost ne smije biti uteg na ledjima, koji ce nas kociti da grabimo krupnim koracima naprijed. Imam neki osjecaj da nam se upravo to desava, i da se vodimo emocijama koje smo nekada prozivljavali stavljajuci ih u kontekst danasnjice. Ekonomija je surova, zna samo za sutra, shvatimo to i predjimo preko nekih stvari.

Iskoristimo momentum, entuzijazam i volju odredjenih ljudi. Postavimo valjane temelje kluba, ucinimo ga konkurentnim, dodajmo mu novu vrijednost i ucinimo sve sto je u nasoj moci da kreiramo vrhunsko sportsko i profesionalno okruzenje. Nema ni dobrih vila, a bogami ni levata koji ce nekome dati nesto a da nema nekog interesa. Sami se moramo izboriti za sve, od metle i kosilice na stadionu, do kampa i grupne faze. Ko misli da moze drugacije se pravi glup ili ne vidi dalje od svog nosa.
Navijati za Sarajevo stvar je geografije, a za Želju stvar filozofije!

"Mi u Želji smo ratnici, a ne svileni akademci, i to nek vam je jasno dok igrate ovdje!" - Milan Ribar
 
Avatar
Izlija
Moderator
Tema Autor/ica
Postovi: 3051
Pridružen/a: pet feb 12, 2016 1:10 am
Kontakt:
Status: Offline

Re: Plava Sehara

pet jun 08, 2018 1:16 pm

ForzaLjoZe je napisao/la:
pet jun 08, 2018 12:24 pm
Dragi sine,

još se nisi ni rodio, želim da ti pišem. Pokušat ću biti pametan, smanjiti ushit i fantazije...
Možda ćeš nekada u budućnosti tragati bespućima interneta o svom ocu i pronaći ovaj komentar, ovu poruku u boci.

Biti ćeš odrasla osoba, možda imati svoju djecu, a možda se ti i ja nikada ne stignemo ispričati u životu kako treba, ti u svom odrastanju, ja u svojim godinama, onako kako bi to otac i sin trebali. Možda nekad neću imati vremena, možda me nećeš ozbiljno shvatati, da će trebati da prođe vremena da za života neke stvari sebi objasniš.
Pa neka ti ovo par riječi kao uspomena od oca. Jer sine, puno me ljudi pita zašto Željo, a ja im to ne mogu objasniti i evo pokušavam tebi. Ako tebi ne uspijem objasniti, niko ti drugi neće.

Nemoj svojoj majci nikad reći da je, u jutro kada su Željini juniori igrali protiv Atletica, meni saopštila vijest da te čekamo. Trčao sam od radosti. Onda su nekad kasnije popodne plavi momci poveli, pa sam počeo i letjeti.
Nemoj, nikad majka neće shvatiti to da neko može posrećiti jednako rođenje prvog djeteta i upad lopte u mrežu.

Jasno ti je da je odavno u mom životu sve sa Željom prestalo biti obično.

Ti dok se rodiš i odrasteš, imat ćeš samo u tragovima mogućnost osjetiti veličinu jednog Ivana Osima i značaj ovog malog Kluba velikog srca i plemenite duše.
Želim ti sine da rat doživiš koliko samo o njemu da znaš iz knjiga, pa da pročitaš nešto i o spaljenom stadionu i kukavički ubijenom Đildi.
Do tada ćeš se već ponositi Edinom Džekom.
I nadam se doživiti puno slavnije dane u Evropi od svog dede, da ti Videoton ne izaziva tada skoro nestalu gorčinu davne, skoro zaboravljene slave.

Kupit ću ti dres, šal i člansku kada se rodiš, jer su to meni kupovali moj dedo i otac.

He, pazi starog! Nisi se ni rodio, nisam te ni ko trofej ove sezone podigao, ovaj tvoj brže nego misliš matori što godine zove sezone, a već te planiram na stadion voditi.

Samo kada kročiš na Grbavicu, neke stvari te u životu mogu naučiti. Da se odmori planiraju kako Klub igra i što tvoji vršnjaci prije nas idu na Jadran, da su vikendi na stadionu i pred TV-om sveti trenuci kada stane vrijeme.
Nemoj se na Želju ljutiti kada mu ne ide, niti padati u delirij kada mu krene. Lako ćeš se razočarati. Vidjet ćeš da te za života nećemo izdati samo tvoja majka i ja i Željo.
Oko sebe ćeš vidjeti mnogo razočaranih i sretnih lica. Zapamti da će sva ona otići, a ovaj Klub ostati.
Potrudit će se stari da imaš sve u životu. Hoće, obećava ti. Možda ćeš imati više ili manje od svojih vršnjaka, ali oni ti svi moraju isti biti. Ti si potomak kantičara. Živjeli su naši preci mnogo teško da bi mi to protratili. To što neko danas ima težak ili lagodan život, prije je zasluga sreće nego znanja, ali sine uči! Ako imaš znanje, niko ne ta patosu života ne može oboriti.
Budi strpljiv, budi ponosit. Biće ih puno koji će te odvraćati, a ti se ne svađaj i samo šuti. Jer tvojih pet minuta će sigurno doći, a i Željinih. Prošlost te to uči. Uvijek čekaj to sunce koje će se na nebu pojaviti.
I ne budi curica da nosiš na sebi šta od crvenih krpa. Sve ih svojoj sestri proslijedi.

Samo i ako postaneš dedo, pa budeš na Grbavici, znat ćemo da smo Željo, ti i ja uspjeli.

I da smo u odgoju skupa uspjeli. Ako sve ovo shvataš, nećeš u životu puno pogriješiti.

Sine, puno je vozova prošlo prugom nepovratno. Puno je na peronu Želje ispraćeno prijatelja. Neki su otišli da se vrate, neki se nikada nisu vratili. Jednog dana poći će i stari. . Bilo je suza i smijeha, uspona i padova. Sretan sam što mi Bog dade ovo srce spremno da ga raduju momenti u Dolini. Kako li je onima što voljene klubove ispratiše za života samo ispred televizora?

Otići ću s jakim uspomenama. Od njih se živi, zar ne?

(Posvećeno Edinu, juni 2018)
イビチャ・オシム
Živ nam bio još 1921 godinu.
 
Avatar
Omar500
Moderator
Postovi: 5462
Pridružen/a: čet maj 12, 2016 6:39 pm
Lokacija: Sarajevo
Kontakt:
Status: Offline

Re: Plava Sehara

sri jul 25, 2018 3:16 pm

ForzaLjoZe je napisao/la:
sri jul 25, 2018 2:50 pm
Ovaj osjecaj tremora, to nespavanje od sinoc vracaju na jedan datum. Ja sam ga davno zaboravio, izgubio se u navici dolazaka.
Kao ptica, progledao...
Tata se vratio iz rata, kupio plavo-bijelu imitaciju dresa iz devedesetih koji je bio malo tijesan buci zeljnog svega, nakon sarajevske gladi. NK Željezničar bez ičega, prišivenog grba nikakvoga ne bih mijenjao ni za onaj Hadisov što mu ga Bracin sin vrati.
Prilazili smo masi odraslih, masi koja pjeva, trese i nosi. Masa plavo bijelih, ludje obucenih nego ja, glasnijih nego ja. Masi u kojoj je bilo nesto neopisivo dobro, kao bjezanje od snajpera i skrivanje iza zgrade od granata. Nesto strasno, nesto opasno, ali privlacno. Tamo negdje gdje danas ljudi ulaze na zapad, tamo sam prvi put u srcu velik i odrastao, samostalan, usao sa ocem na juznu tribinu. Plavokosi, crnokosi, zuti, celavi, penzioneri, djevojke, deckici i odrasli ljudi, poneki djecak mog uzrasta, bubanj, megafon i zapjevana masa. Sunce iznad Sarajeva, okupana Grbavica i prva poslijeratna pobjeda na Grbavici u derbiju. Danas to zovu sabanizmom, ono sto je meni bila rapsodija u plavom. Nesto sto ce trajno obiljeziti jednog covjeka: nekog ko ima odbojnost prema bordo boji kao mali pokus velikog giganta.
Mama je kupila sal kojeg sam cvrsto stezao oko vrata, da ga neko ne otme-isti ko hiljade drugih. Kasnije cu imati i proslijediti nekoj djeci gotovo svaki ultras sal, ali majkin The Maniaks ce zauvijek ostati najdrazi. Nesto je drugacije bilo tada.

Ovo su slike Zeljinog navijaca koji postaje svjestan sebe i raste. Jedna od mojih prvih Zeljinih sjecanja, u kojem je sve bilo mocno, osjecano prvim putem, novo, mirisalo kao celofan cokolade, nedodirljivi osjecaj slobode, neopisivi osjecaj radosti.
Tada ce ovaj djecak u meni poceti unistavati svoje grlo i glasnice. Ponajvise sam osjecao srecu kada mi je prijatelj krocio u kolicima u invalidskim kolicima tartan staze Koseva. Ja ga zvao s vrha juga. Ili kad je Bosna igrala s Grckom, pa kompletna ekipa BH Fanaticosa me pozva sebi. Ne pretjerujem, to se zaista desilo da jedan Manijak s iskustvom skandira glasnije od 200 BH Fanaticosa.

Moj se Edin danas rodio, pa evociram svoje uspomene.
Dok mama i on cekaju izlazak iz bolnice, njegov otac ce moci otici na jos jednu bitnu utakmicu sarajevskih plavih.

Tamo gdje ce stupiti neki novi sarajevski malisani, prvi put poput Edinovog oca.
U medjuvremenu je puno manje svijeta pocelo posjecivati Zeljine utakmice.
Negdje u putu smo izgubili nesto od svog ponosa, umorili se u borbi.
Dok sve ovo tipkam, ja uopste ne slusam Zeljine pjesme. Slusam ovu:

phpBB [video]


U pismu sinu sam napisao da meni Zeljo nije nesto obicno.
Epitom je sve nase boli.
Sinonim inata, rata, granata, neimastine, oporavka... boli.

Ja onom djecaku sto ce sutra prvi put doci ne zelim selfi stickove, upaljene mobitele i pozere koji su najezdili umjesto iznevjerenih.
Zelim mu onaj osjecaj podignutih ruku. Naprijed Zeljo, samo naprijed...
Ono kad se ko u derviskoj halki, u lancu covjek za covjeka uvezu, Allez, allez, allons pjevajmo zajedno... Mozda nas taj lanac ruku odvede preko mosta najvecih evropskih uspjeha.
I tribine koje se izmedju sebe dozivaju. Jer kada mi navijamo...
Zelim mu te slike u sjecanju, zelim taj osjecaj ponosa na svoje. U svoje. Nekog ko ce sve to gledati na puno ljepsoj Grbavici za razliku od nekog ko je trpio uvrede o sugavici.
Ne pripadnosti Evropi, nego posebnosti. Da se Evropa njemu pokloni i prizna mu nesto.
Jedan od najvecih spram svega sto je propatio. Da ne masta o zapadu, da mu tudja zemlja ne bude golema, da ne krene rijekom onih koji kupuju kartu izlaza iz ovog gliba u kojem smo se nasli.
Da je golem, da kaze Evropa.
Sinonim ove Drzave.
Sto mi jedini ostavi ponos, davno zaboravljen, na postenu borbu za opstanak.

A gdje nece...

Mozete li sutra navijati za sve one klince? Za Zelju? Za BiH? Za sve one sto zele da ovaj klub uspije? Skakati, navijati? Jednog dana necete moci... Mozda, ali mozda je to jedini uslov da daleko stignemo u Evropi. Mozda samo tada mozemo daleko. Hocemo li pokusati?
E moj Mehmed-beže Mehmedpašiću – Grbavica, da je samo vidiš kako sada blista!

Ne u banci! Ne u stranci! Ne u zamci! Na distanci! - dAk

Praise the sun \[T]/

What can change the nature of a man?
 
Avatar
Omar500
Moderator
Postovi: 5462
Pridružen/a: čet maj 12, 2016 6:39 pm
Lokacija: Sarajevo
Kontakt:
Status: Offline

Re: Plava Sehara

čet jul 26, 2018 12:50 am

boccaccio je napisao/la:
sri jul 25, 2018 8:33 pm
Ne razmisljam o rezultatu koliko razmisljam i prizeljkujem da kao ekipa odigramo hrabro i posteno za plavi dres. Da igraci izadju sa ponosom i osjecajem prema svemu sto su dobili u ovoj utakmici. A dobili su sve sto im se moze ponuditi. Od najboljih uslova, da se konacno kao ekipa i pojedinacno osjecaju da igraju neko evropsko takmicenje,najbolju mogu podlogu i krcate tribine najboljih navijaca koji ce doci da ih maksimalno podrze. Da osjete da se za ovakve utakmice zivi, i da se oprobaju i sa nesto jacim, uigranijim protivnikom, da kroz borbu u cijeloj utakmici svi skupa sagledamo gdje stojimo naspram ekipe koja igra prilicno redovno u grupnim fazama, koliko nam uopste fali necega ili cak i ne fali. Znatizeljan sam da vidim taj dio Zelje,davanje maksimuma u nacinu i odnosu prema igri ,prema dresu, prema navijacima.

Kada vec pisem o uslovima i svemu sto nam se u klubu dogadja u posljednje vrijeme, ne mogu da se ne sjetim naseg dragog Hašima. Nije vise sa nama. Cesto sam ga sretao u ovoj pauzi i redovno sam "morao" da ga obavjestavam kako napreduju radovi na terenu, sta se sve desava, hoce li nam neko doci ili otici. A on je sa druge strane, sjedeci u svojim kolicima, u plavom dresu, meni davao prognoze kako ce onda to sve izgledati, cega se on sjetio u datom trenutku, spominjuci neke momente sa odredjenih utakmica, imena, minutu postignutog gola i kako je taj odredjeni igrac redovno trcao prema njemu u zagrljaj, tamo pored terena....a onda me je pitao, sta nasi misle, hoce li se natkrivati istok? Hoce Hašime, najavili su, bice bas lijepo.....Jedva cekam da ponovo pocne i da ugledam novi teren,sta mislis ti,hoce li biti dobar kako pricaju, da nas grci ne zavale nesto ?...Bice teren vrhunski,vidjeces druze.................................eto...nije docekao.

Cesto se pitam kako lagano ulazim u te neke godine kada zivot natjera da se moras posvetiti svoj toj brzini i sekiracijama, pa ti to vrijeme doslovno otima ono sto si zivio u mladosti , onu aktivnu varijantu voljenja, navijanja, citanja o svim tim velikim stvarima,da te to ucini sretnim sto si dio te porodice, pa se pitam kako to vremenom prosto ne jenjava ,nego te pored svega sto se u zivotu desava, osjecaj za Zelju ucini jos ludjim i strastvenijim . Prolazis ulicom i vidis kako to kroz raju koja vole Zelju kola, protice energija, kako Hašim do zadnjeg trenutka vjeruje i nada se nekoj jos ljepsoj Zeljinoj prici. Dostojanstven u svom prolazenju, svjestan je da bar Zeljo nikad nece proci. A on ce pratiti dok u venama tece sva genetika koja ga cini takvim. Zeljovcem.

Te mnogobrojne price mi daju beskrajnu snagu u svom tom prepoznavanju, prema svemu sto se danas radi za Zelju. Mladost koja odrasta uz ovakve price upija kroz svoje dolaske, da to vide, osjete, da ukorijene svoj osjecaj u neki novi impuls, koji ce ih od tada drzati do kraja zivota...sada sam sasvim siguran da se tog osjecaja nikada vise nece odreci. Biti pripadnik plave porodice, jednog kluba koji je bukvalno sve nego obican klub, zivi organizam koji je do sada u ovih sto godina odgojio milione ljudi.

To zelim da vidim. Price na tribinima, nove dozivljaje, djecaka koji zacudjeno dize ruke kada i svi odrasli oko njega i koji gleda uzbudjeno kako svi pjevaju jednu pjesmu. To moramo da njegujemo. I da uzivamo u nama. Zacas shvatimo da smo prolazni i da neke stvari u zivotu ne pitaju sudbinu zasto Hašim nije uspio da vidi novi teren. J.ebo nekad i rezultat, zivimo mi fakat za sve to, ali njegujuci pripadnost, mi u stvari njegujemo sve ono sto smo postali jos kada smo bili djeca, pa do onog zadnjeg trenutka. I to je ono sto napravi najbolju atmosferu. Navijanje za pripadnost. Bez obzira na rezultat....

Bar je Zeljo uvijek tu. Za nas, evo docekuje nas u novom ruhu, nudi nam svoj novi sjaj kroz otvorena vrata naseg drugog doma. To su nam ljudi u klubu priustili. Igraci trebaju da nam priuste najvecu borbu za taj ideal. Koji igrac to ne ispostuje, ne treba biti dio svega toga. Kako god se zove i koliko god da inace vrijedi. Samo oni koji ce se boriti besprijekorno, bez obzira na rezultat, taj ce biti cijenjen. Raja ce onda znati i sve vise ce dolaziti na utakmice. Ovo sutra ce biti samo jedna recenica zapisana u bogatu istoriju Zelje. Trebamo da zapamtimo da je ovo trenutak kada smo bas mi dio te jedne recenice koja ce biti zapisana. A to znaci sve u zivotu. Bar za one koji vole.

VOLIM TE ŽELJO !
E moj Mehmed-beže Mehmedpašiću – Grbavica, da je samo vidiš kako sada blista!

Ne u banci! Ne u stranci! Ne u zamci! Na distanci! - dAk

Praise the sun \[T]/

What can change the nature of a man?
 
Avatar
Omar500
Moderator
Postovi: 5462
Pridružen/a: čet maj 12, 2016 6:39 pm
Lokacija: Sarajevo
Kontakt:
Status: Offline

Re: Plava Sehara

čet sep 06, 2018 12:48 pm

Fanzi je napisao/la:
čet sep 06, 2018 11:21 am
Ja bih da Željino vrijeme stane u čast Aketa, ako je ikako moguće.
Jer od kako sam se rodio čekam stvaranje Željine igračke legende. Igrača o kojem će svijet pričati. Ne samo radi fudbalskog, nego i onog dijela što igrača čini čovjekom van terena.
Edin Džeko je jedini takav primjer.

Puno je više navijačkih primjera.
Navijača koji su karakterom, dignitetom, učinili da osjetimo ovu bol i prazninu zbog njihovog odlaska. Ljudi koji su sve dali za Želju, otporni na nevjeru javnosti ili bahatost fudbalera koji igraju za novac. Dali svoj novac, vrijeme, emocije, žrtvovali se...

Odlomilo je nešto na Grbavici juče. U ratu su širom zemlje brisani spomenici od stijena. Sinoć je ljudi, pala stijena od čovjeka...
Ake je bio jedan od predvodnika u našoj masi.
Navijač čiji bi gubitak, da je navijao za Real Madrid, bio stanovnik Madrida, podigao na noge Santiago Bernabeu u prvoj narednoj utakmici i rastužio glavni grad Španije. Navijač kakvog i mnogo veći klubovi od našeg nemaju u velikim brojkama.

Za mene je Adnan bio luka optimizma. Bio je pouzdaniji optimista u Željinim kiksevima nego što su neki sretni u njegovim pobjedama. Bio je da, kad sam se možda skoro predao u vjeri za Želju, on te podigne.
Možda ćete imati simpatije i nevjericu za ovu ili onu osobu povezanu sa Željom. Za Aketa niko ne može dodati/oduzeti. Brat svima nama...
Proveo je više minuta uz Želju nego pojedini njegovi zaposlenici, legende, igrači i treneri. Bio je bliži Želji, premda oduvijek nenametljiv. Željo bi trebao cijeniti ovaj gubitak.
U znak sjećanja za naše pale, nemamo zvijezde kao Amerikanci. Niti dijelimo spomenice, ni ljiljane. Ako bi se ikad dijelili neki kotači lokomotive, ovaj čovjek bi je morao zadužiti.
Ako se ikad bude ponovo pisala monografija o Želji, o fudbalerima i radu Kluba, on tamo mora biti.

Ako bi osvojili trofej ove godine, simbolično bi ga trebalo odnijeti na istočnu tribinu, tih par redova i jedna stolica gdje je jedan, zlatan insan, skupa sa svojim ahbabima bodrio plave u dobru i zlu.

Rahmet mu duši. Porodici sabur.
Arise, bio si privilegovan imati ovakvog prijatelja.
Ostaje mi žal što nismo više minuta posvetili jedan drugom u iskrenom druženju. Privilegija koju cijeniš kad je izgubiš.
E moj Mehmed-beže Mehmedpašiću – Grbavica, da je samo vidiš kako sada blista!

Ne u banci! Ne u stranci! Ne u zamci! Na distanci! - dAk

Praise the sun \[T]/

What can change the nature of a man?

Online

Trenutno korisnika/ca: Nema prijavljenih korisnika/ca. i 23 gosta.
 

 

Prijava  •  Registracija