Suljic im je bio investicija strasna. Beslija i Dzelo mu dohakali.
Pitari su onda kupili onog Begica,on je tad bio kao top pojacanje. Te male sredine su imale pare i imali su bas dobre igrace.
Mi smo nakon dolaska Kozarica poceli da dovodimo dobre igrace u bas velikom broju,prije toga Vazda i Memisevic su bili jedini.
Kasnije je to krenulo u onoj sezoni,kad dovedosmo Memica iz Olimpika. Kako je taj lik odigrao pola godine i otiasao. Pa Mekic ,Ihtijarevic,koji je tad bio najbolji njihov igrac. Poslije je krenuo val,Beslija,Joldic,Muratovic,kasnije Silic,Mudrinic,Tica,Huljev.
Meni je ostao zal za Hotom i Mesanovicem u najboljim godinama,jer su obojica bili veliki Zeljovci. I poslije toga mi je velika Zelja bila Regvar i Rajovic. Rajovic je bio zavrsen,ali se je Amar nesta zasrao,covjek krenuo na potpis ugovora i Amar nesta smanjio dogovorenu lovu.
Gledajuci tada i sada na Zelju. Sada sve vise poprimamo obrise modernog i jakog kluba. Od Stadiona ,terena,opreme,a nekako je onaj period imao vise duse ,vise ljubavi i privrzenosti. Bili smo od 7 do 10 mjesta,a bilo je punije. Nema logike ,ili je do ovih novih generacija. Kako god meni nedostaje onaj Zeljo,ona atmosfera,onaj Jug,onaj derbi. Kad vidim neke ljude danas na sjeveru,koje sam vidjao i 96,neke te emocije spucaju. Ima na sjeveru 2 lika i jedna cura,mislim da su dole negdije sa Alipasinog. Brat i sestra(on plav a ona smedja ,kratke kose,a drugi lik visok crn) ,sjede na sjeveru ,desno od gola prema zapadu,njih vidjam tu od 96 godine,uvijek zajedno i nikad nisu propustili tekmu.
Kad god ih vidim spuca me neka nostalgija,jer sjecam se kad smo dijeca bili i kako vrijeme prolazi a ljubav ne blijedi. Da nas je Bogdom vise takvih.