ned apr 22, 2018 9:54 pm
Meni je bitan Željo i kad dobija i kad gubi.
I u prvenstvu i u kupu.
I u premijer ligi BiH i u nekadašnjoj ligi bivše države.
I kad je bio prvak i kad je ispadao iz lige meni je bio bitan samo Željo.
Radova o sam se njegovim treninzima isto kao i utakmicama Uefa-e. Plakao sam kad smo izgubili od Videotona, ali nisam ga ništa manje volio. Te suze su samo više hranile moju ljubav prema njemu. I ponos i inat. Tada sam počeo da pratim svaku vijest o njemu.
Trebamo biti kritičari i sud javnosti, ali našu ljubav moramo ispravno kanalisati. Nemojte da kod svakog poraza, odmah pristanemo na kapitulaciju. Navijači su uvijek bili Željino najjače oružje.
Nemojte da se okrećemo sami protiv sebe. Jedinstvo nam treba kad je najteže.
Ovim momcima treba dati podršku.
Oni su naši. Oni moraju nositi istu tu emociju kao i mi. A kako će ako ih stalno ili pretjerano dižemo u zvijezde ili odmah bacamo u blato.
Oni moraju znati da iza njih stoji stoljetni san hiljada, usudio bih se reći i miliona, plavih zaljubljenika. Onih koji su živjeli, koji sada žive i koji će sutra nositi njegovo ime na usnama i ljubav u grudima. Ja ostavljam troje iza sebe takvih. I ima nas. I bit će nas.
Više puta su htjeli da nas ugase, ali...
Tu smo mi.
I bit će nas dok je neba plavog na ovoj čarobnoj plavoj kugli u svemiru tamnom.
Zadnja izmjena:
Bosanski lonac, dana/u ned apr 22, 2018 9:57 pm, ukupno mijenjano 1 put.
Sa Željom do groba, života mi moga!!