ned maj 28, 2017 10:45 pm
Bio sam danas na sjeveru i sve je išlo u tonu sarkazma i šbb kbb. Neko je rekao vodi Zrinjski i tu je i bilo i ono malo utopista poravnilo. Nebitno.Mislim da danas je okupila se ona kritična masa kojoj je Željo važniji od rezultata. Željo kao ono nešto čemu pripadaš i što ti je porodica. Na jedan od standardnijih načina primili smo gol kao i većinu ove godine bez prilaska naših protivničkim igračima i uz par pasova bi šta bi. Ljudi zabiše. Poslije toga meni se učinilo da kao da su sve frustracije ovog prvenstva polako počele izlaziti iz publike a kuliminiralo je kad je kapetan amerika izvadio loptu iz gola i hebao majku sjeveru koji mu je uzvratio najgrim psovkama i koncertom zvižduka ( ne znam je li se neko iz donjeg reda prije toga obratio njemu sa tom psovkom u.... majke). Uglavnom čovjek je pukao kao najveći niželigaški primitivni napadač, a prstenjak na centru , psovka opet sjeveru, pa zapadu, pa skidanje dresa je ne znam za kakvu disciplinsku kaznu od kluba ako imalo smo profesionalni mislim da bi to trebalo uraditi ( ne branim navijače al navijači uvijek će biti psovanja i to je preko mali milion godina ustaljena tradicija stadiona širom svijeta). Miro mu nije ašćare htio dodati loptu u mrtvoj šansi nego je odigrao povratnu nie veze poslije Ivanove minijature prije izlaska. Jednostavno poslije šutanja flaša prilikom izmjene ne znam u kojoj utakmici uvrijeene zvijezde znao sam da će njegovo ponašanje doživjeti metastazu i možda je na vrijeme trebalo to zaustaviti. Idemo dalje nadam se bez siledžija u dresu svetinje. Pogledati igrače Radnika kako stoje na terenu i naše pa nekad čovjek bi rekao ko je ovdje ganjao titulu jer kod ovih se zna gdje koji igrač igra, a kod nas stekao sam utisak da je to jedna toliko ko kauč kad propadne rupetina na sredini terena (koje nemamo) izmeu napada i zadnje linije a koju je krpio Miro neprekidnim prelijetanjem s lijeve na desnu stranu i većinom se kao prednji vezni nudio. Marković, Zeba,Blagoje nevidljivi (Blagoje i nekako danas čak i ona bomba kod drugog gola), ova dvojica potrošena i Marković je odšepao izraubovan, kao i Zeba na kraju utakmice kao sa Solunskog fronta. U jednoj revijalnoj utakmici previše žući se prosulo i sa tribina i sa terena od pojedinaca prema onima zbog kojih se igra fudbal. I onda kad je se spustila zavjesa i Mujić odsvirao za 2016/17 onda me je tek zadesio šok. Bolovao sam sve od derbija zbog bezm.udosti, bezvoljnosti, nevjerovatnog pada igre i svega i propuštene (amaterski) na tacni servirane titule al taman me prošlo i rekoh odoh danas da ipak sa svojom porodicom damo obol ovoj kakvoj takvoj sezoni i pozdravimo se do euro utakmica sa Željom, al taj šok koji je kraj utakmice izazvao je kad su igrači otišli prema jugu. Sve mi je jasno i loša igra i sve što su nam priredili nama koji bolujemo za Željom i nikako natopljenim znojem za ono što je trebalo da urade da izgore za Želju, ali onaj stroj i naređenje bukvalno da skinu dresove i da ih Veca pokupi i da stoje onako postrojeni goli jadni mene je prenerazilo, vratilo film ( možda pregrubo poređenje) u neke dane ratnih strahota, i onda mi se vratila i slika skorašnja koja je bila na forumu kad svi sjede na travi pognutih glava a vaz im drže navijači na treningu na terenu. Taj srbijansko-beogradski scenario nije slika ni prilika koju mi trebamo furati. Nije to Željo zaslužio, nije to naš identitet, kako da igra neko kme su skinuli sve sa njega a da sutra razmišlja hoće li mu se još nešto strašnije desiti ako porješi pas, promaši zicer itd. Mora ova priča ostati u granicama sporta, mora ovo biti granica između terena i tribina ne u podršci i navijanju u duhu igre, sporta, nego u ovom načinu iskazivanja nezadovoljstva jer prvi put sam pželio zašto nisam izašao poslije Mujićevog zvižduka nego onu golu kolonu koja se prestrašeno vukla prema izlazu iz stadiona što sam gledao. Ne mora se niko složiti sa mojim vienjem i komentarom al preko 30 godina praćenja Želje dalo mi je za pravo da ovo svoje vieđnje podjelim na forumu i jedan od najtužnijih momenata koje sam doživio na sportskoj manifestaciji i to na svojoj NAŠOJ Grbavici ,BAŠ danas sam doživio.
To je neka moja lična odluka, a ja neću da govorim radi čega i da objašnjavam, jer vi to vrlo dobro znate. Ali ako ništa drugo, i ono jedino što mogu da učinim za taj grad pa da se i vi sjetite da sam se rodio u Sarajevu, a znate šta se dešava.