Pa, ako je kvalitet uzet će, nema tu puno filozofije
Ja prije 2011. nisam smatrao da Novak ima potencijal da postane igrač kakav je postao, ali sam ubrzo uvidio svoju grešku jer je pokazao koliko prostora za napredak ima u svojoj igri, a za takvo nešto su zaslužni i Roger i Rafa koji su ga između ostalog i napravili mašinom kakva je sad.
Drugo pitanje, jebiga, teško je odgovoriti, ali kao što si rekao, sva trojica imaju svoje argumente i odgovor zavisi od konteksta na koji stvari postavimo. Recimo, Roger je igrao u najviše različitih era i sa najvećim brojem različitih generacija igrača i uspijevao biti više ili manje uspješan u svakoj od njih. Sa tog aspekta, njemu je bilo najteže. Rafa se odmah morao boriti sa Prime Rogerom, a onda su došli Novak i Murray što je u kombinaciji sa Davydenkom, Roddickom, Nalbandianom, Blakeom i tom ustaljenom generacijom predstavljalo nenormalno težak zadatak.
Ipak, Novak je stasavao među najjačim dvojcem ikada i od samog početka karijere imao za konkurente njih kao već izgrađene igrače i šampione i uspio se izdvojiti u takvoj konsolidaciji snaga. Mislim da je njegov put bio najteži. Zašto on, a ne Rafa?
Zato što Federer za Rafu nikada nije bio težak match up koliko je za Novaka. Istina je da je Nadal osvojio Wimbledon i AO preko Rogera, ali je Novak to radio na više različitih turnira bez da je protiv njega imao onu prednost u igri koju je imao Rafa.
Ne mislim da je Novaku sada nešto lakše nego što je Rafi bilo u periodu Rogerovog primea, jer Federer za Nadala nikada nije bio opasan koliko je za druge. Nadalu su najveći problem ustvari pravile povrede, a ne Federer. Do pojave 'Prime Novaka', one su mu po mom mišljenju bile i najteži protivnik. Shodno tome Nadala bih stavio na prvo mjesto samo ako i povrede ubrajamo u konkurenciju.
'Ever tried. Ever failed. No Matter.
Try again. Fail again. Fail better.'