sub sep 03, 2016 5:27 pm
Nije toliko bitno ući u TOP 50, koliko je bitnije tamo ostati. To su dvije različite kategorije. Damir je mnogo napredovao u svojoj prvoj pravoj sezoni na ATP touru i mislim da, kada sve stavimo u pravi kontekst, niko nema pravo biti nezadovoljan ovim što pokazuje. Šta je pokazao? Pokazao je da može igrati sa dosta boljim igračima od sebe, a da ih isto tako može i pobijeđivati.
S druge strane, pokazao je i prgavu stranu sebe (svađanje sa sudijama, konstantno prigovaranje, priča, divljanje), labilnu psihu, manjak killer instikta u većini mečeva koje je mogao dobiti, a gubio ih je zbog toga. Mi kao narod uvijek potenciramo loše stvari, a zanemarujemo dobre, a činjenica i pored svega toga ostaje da je ova sezona mnogo pozitivnija nego što nije.
Pozitivna je zato što smo se uvjerili koliko dobro Damir može igrati i kakav nivo njegova igra može dostići. To nam daje za pravo da se nadamo i očekujemo da i njegov ranking može biti bolji nego što jeste. To je prije ove sezone bila velika nepoznanica, jer se tada najmanje pričalo o njegovoj psihi i ponašanju na terenu, već o njegovim realnim mogućnostima da uspije u tenisu s obzirom na loš servis i nedostatak oružja u svojoj igri. Sada, kada smo se uvjerili da Damir u sebi ima taj nivo da igra sa najboljim teniserima svijeta, traže se mane u drugim stvarima.
Ok, mane su tu i treba ih potencirati, ali ne treba pretjerivati u tome. Ovo što od Damira gledamo je samo početni produkt koji će iz godine u godinu biti sve bolji, jači i kompletniji. Dakle, daleko je od finaliziranog i gotovog. Negativan utisak ove sezone je najviše ostavljalo samo njegovo ponašanje na terenu kada stvari ne idu svojim tokom, njegova nemogućnost da i dalje prebrodi neke dječije bolesti i česti 'choke' festovi kojima svjedočimo ove sezone.
No, sve to se može i hoće popraviti. Damiru su tek 24 godine, što u današnjoj teniskoj strukturi znači da su najbolje igračke godine pred njim, s obzirom da se starosna granica pomjerila i da igrači najbolji tenis počinju pružati u periodu od 27, 28 ili 29. godine života. Nekada su se u tim godinama završavale karijere, a danas faktički tek počinju. Zato Damiru treba dati vremena da sredi te stvari, a to je dug i mukotrpan proces koji sačinjavaju i porazi poput ovog protiv Marchenka koje jednostavno treba 'istrpiti' koliko god je to moguće.
'Ever tried. Ever failed. No Matter.
Try again. Fail again. Fail better.'