pon apr 17, 2017 10:42 pm
Košarkaška euforija odavno nije vladala prvim gradom na Neretvi. Ljubitelji košarke, posebno oni najzagriženiji sa sjetom su pričali i pisali o najljepšim danima konjičke košarke. Za neke su to bile rane 80-te, a za neke opet kasne 90-te. Za to vrijeme jedna mala grupa entuzijasta marljivo je radila i stvarala uslove da se ponovo priča i piše o konjičkoj košarci. Ovaj put čini se nikad glasnije ili se to nama samo čini, jer smo sa istom ljubavi pričali i pisali o svim uspjesima našeg kluba, kluba koji naredne godine slavi svoj 50-ti jubilej.
Istina, klub je životario desetak godina uostalom kao i većina klubova u Bosni i Hercegovini nikad ne zapostavljajući rad sa omladinskim kategorijama. Nedostatak finansija često je bio skoro nepremostiv problem. Česte smjene generacija koje odlaze na studij, nisu uspjevale napraviti značajniji seniorski uspjeh. Dolazi ta 2013/14, na korak smo do cilja, ali Promo je bio bolji...
I onda 2017-ta...potpuna eksplozija...Pioniri i kadeti se plaisraju u Ligu mladih Bosne i Hercegovine. Seniori osvajaju A2 Ligu jug i stižu korak do cilja, plasman u A1 Ligu.
Oni koji se najmanje vide, Uprava kluba, stvorili su sjajne uslove, igrači kojima ni minusi u dvorani nisu mogli poremetiti motivaciju i na kraju sve su to prepoznali ljubitelji košarke u Konjicu puneći dvoranu na utakmicama skoro do posljednjeg mjesta. Sa ovim posljednjim priča je kompletirana, a na sinergiji koja funkcioniše na relaciji tribine-parket mogu nam pozavidjeti i klubovi sa mnogo većim rejtingom.
Uz veliki respekt ekipi Cazina, uz ovakvu publiku Vuleta, Čajić, Maksumić, Hebibović, Redžić, Boloban...“srušili“ bi i mnogo jače klubove. Jednostavno ovo je moralo postati java, jer Konjic zaslužuje ekipu u većem rangu takmičenja.
Koliko će ova priča dugo trajati prije svega zavisi od svih struktura kluba na kojima i dalje ostaje bremenit zadatak da zasluže još veću podršku.
...bodreni uvijek od vjernih navijača, za Želju časno borimo se mi...
SAVEZ NAPOLJE!