Hurmasica je napisao/la:Da je jučer prevladala timska igra, jeste. Međutim, previše se stvari trebalo poklopiti da bismo mi prošli na Eurobasket, a postavlja se pitanje da li smo uopšte ponašanjem igrača, saveza i zaslužili? Halilović me iznenadio igrom, pozitivno stvarno, bravo! Buzi i Gordiću želim brz oporavak i što prije da se vrate na teren.
Puno mahalamo, pravimo drame, a premalo pažnje posvećujemo onom najbitnijem - terenu. Ova situacija nije od jučer ili prekjučer, već traje godinama i sada je samo sve doživjelo kulminaciju. Savez u rasulu, sujeta iznad razuma i imamo to što imamo. Sve mi se čini da je nekako počelo na vidjelo izlaziti od Đedovića i njegovog uzimanja pasoša Njemačke (šta se sve izdešavalo u posljednjim danima sve sam više siguran da postoji itekako dobar razlog što je to napravio, mada da se razumijemo nisam na njegovoj strani). E onda kreće cirkus, Harunovi statusi po fb-u, Jukini hirovi, tačnije njegovog menadžera Trnovčevića, te otkazivanja, prepucavanja, smjene, Stipanović napušta pripreme (kako mi je samo žao ovog momka), Renfroe te igra, te ne igra, ponašanje naših k'o da imaju još 20 opcija na toj poziciji, i na kraju da se sve zaokruži, cirkus kvalifikacije za Eurobasket 2017. godine. Da je sve krenulo sa ovom garniturom u savezu nije, ali da i oni snose dio krivice, snose i to ne treba uopšte dovoditi u sumnju. Premalo autoriteta, podrške treneru, a previše ograđivanja i spašavanja vlastitih guzica dovelo nas je u ovakvu situaciju. Trener? Iskreno od svih kandidata očekivao sam Džikića ali eto dođe Mulaomerović. Na stranu sva priča oko njegovog igranja za Hrvatsku, mislim da on nije trener za našu reprezentaciju čisto iz sportskih razloga i nedostatka kvaliteta. Autoritet mu je potkopavan od naših najboljih igrača, a on nije reagovao na vrijeme i riješio te neke probleme. Još kada je izjavio da on ne može biti autoritet Teletoviću i Nurkiću shvatio sam kakva je situacija. Naravno da nije jedini krivac zbog toga ali snosi dobar dio krivice.
Žao mi je prije svega nas navijača, reprezentacije kao institucije jer su je ovi ljudi koji su se motali oko nje godinama sveli na jadno stanje. Žao mi je i svih momaka koji igraju za reprezentaciju srcem, a ne moraju, koji svoj posao odrade profesionalno, a ne moraju, koji šute i vrijedno izvršavaju svoje zadatke iako svjesni možda svoje limitiranosti u nekim segmentima ove igre. Njihov trud, želja da se nešto ostvari padaju u vodu zbog ega, sujete, i karaktera pojedinaca. Znamo mi itekako ko spada u jednu skupinu, a ko u drugu tako da nema potrebe nešto da se tu previše priča. One cirkus press konferencije Mirze i Mulaomerovića ne treba ni komentarisati. Mnogo toga rečeno, nešto i istinito ali krajnje bespotrebno u tom momentu, ali to smo mi. Volio bih čuti i mišljenje Edina Avdića nakon svega, vjerujem da bi i on imao svašta za reći.